Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Rev 3113/05
08.02.2006. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Stojana Jokića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac, Nikole Stanojevića, Mihaila Rulića i Slobodana Dražića, članova veća, u parnici tužioca AA, čiji je punomoćnik AB advokat, protiv tuženog BB, čiji je punomoćnik BA advokat, radi ispunjenja ugovora, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Užicu Gž. 1380/05 od 7.10.2005. godine, u sednici održanoj 8.2.2006. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE revizija tuženog izjavljena protiv presude Okružnog suda u Užicu Gž.1380/05 od 7.10.2005. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Opštinskog suda u Prijepolju P.br.224/04 od 17.3.2005. godine, i dopunskom presudom pod istim brojem od 31.8.2005. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da mu po osnovu ispunjenja ugovora na ime ostatka kupoprodajne cene za isporučene kokice nosilje plati 3.854 evra u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu po kome banke otkupljuju evre na dan isplate sa dimicilnom kamatom obračunatom na isti način počev od 1.4.2004.godine do konačne isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime duga plati iznos od 1018 evra na ime isporučene hrane za kokice nosilje, u dinarskoj protivvrednosti po zvaničnom kursu na dan isplate, po kome banke otkupljuju euro sa domicionom kamatom obračunatom od dana podnošenja tužbe do konačne isplate. Stavom trećim izreke obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova spora plati 34.500,00 dinara.
Presudom Okružnog suda u Užicu Gž.1380/05 od 7.10.2005. godine odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđene presuda Opštinskog suda u Prijepolju P.224/04 od 17.3.2005. godine i dopunska presuda istog suda od 31.8.2005. godine.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je izjavio blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud nalazi da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, niti neka od bitnih povreda na koje se ukazuje revizijom
Nisu osnovani ni navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju stranke su početkom septembra meseca 2003. godine, zaključile usmeni ugovor o kupoprodaji 7.000 komada kokica nosilja starosti 18 nedelja po ceni 3 eura po komadu, ukupno 21.000,00 eura. Od ugovorene kupoprodajne cene tuženi nije isplatio 3.854 eura. Pre isteka ugovorenog roka za konačnu isplatu cene, tuženi je reklamirao kupljenu
robu zbog neodgovarajuće nosivosti jata, pa je tužilac prihvatio reklamaciju i tuženom isporučio jednu turu hrane u količini od 5600 kg u vrednosti od 1018 eura. Kako i pored promene hrane nije došlo do povećanja nosivosti jata, tužilac je obustavio dalju isporuku hrane, a stranke nisu mogle da se dogovore u pogledu svojih daljih prava i obaveza, nakon čega je došlo do pokretanja ovog spora.
Kod utvrđenja da je tužilac tuženom za utvrđenu cenu prodao kokice nosilje, a da tuženi tu cenu u celosti nije isplatio, već je ostao njegov dug od 3.854 eura, pravilno su nižestepeni sudovi obavezali tuženog da ugovorenu cenu isplati jer nije došlo do raskida ugovora niti dogovora oko sniženja cene. Kako tuženi do okončanja postupka nije pružio sudu dokaze u pogledu uzroka slabije nosivosti jata, a teret dokazivanja je na njegovoj strani (shodno članu 223.ZPP), a nije postignut dogovor o sniženju cene; to je tuženi dužan da shodno odredbama zaključenog ugovora istu u celosti i isplati.
Primenom člana 405. stav 2. ZPP, Vrhovni sud izostavlja detaljnije obrazloženje revizijskih navoda, jer se revizijom tuženog ponavljaju žalbeni razlozi, koji su bili predmet pravilne materijalno pravne ocene drugostepenog suda. Istovremeno, obrazloženjem presude se ne bi postiglo novo tumačenje prava, niti doprinelo ujednačenom tumačenju prava.
Ostalim revizijskim navodima kojima se ukazuje da je naknadnim zaključenjem novog sporazuma, prestala obaveza iz ranijeg, tuženi u stvari napada činjenično stanje, sa kog razloga se revizija ne može izjaviti u smislu člana 398. stav 2. ZPP-a.
Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci presude na osnovu člana 405. stav 1.u vezi člana 491. stav 1. ZPP-a.
Predsednik veća-sudija,
Stojan Jokić, s.r
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Mirjana Vojvodić
mz