
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 111/2025
25.12.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Đurica, predsednika veća, Jasminke Obućina, Jasmine Stamenković, Vladislave Milićević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Divna Popović, advokat u ..., protiv tuženih BB iz ... i Preduzeće za proizvodnju, trgovinu i usluge „Žeki – 021“ doo Kać, koje zastupa Božidar Beronja, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 4995/23 od 03.10.2024. godine, u sednici održanoj dana 25.12.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 4995/23 od 03.10.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 4995/23 od 03.10.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Novom Sadu P 738/2022 od 06.06.2023. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi ništavost sporazuma o vansudskom poravnanju zaključenog 24.07.2020. godine između tužioca AA iz ... i tuženih BB iz ... i DOO „Žeki 201“ iz Kaća, što su tuženi dužni priznati pod pretnjom izvršenja. Obavezan je tužilac da tuženima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 275.050,00 dinara, u roku od 8 dana po prijemu presude.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 4995/23 od 03.10.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Privrednog suda u Novom Sadu P 738/2022 od 06.06.2023. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno, preko punomoćnika advokata, uložio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava. Pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku predložio je da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom.
Odgovor na posebnu reviziju nije dat.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), a u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda u konnkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa odnosno pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite jeste poništaj vansudskog poravnanja zaključenog između parničnih stranaka kojim je, u članu 1. konstatovano da po osnovu presude Privrednog suda u Novom Sadu P 1249/18 od 05.07.2019. godine koja je delimično preinačena presudom Privrednog apelacionog suda Pž 5666/19 od 27.05.2020. godine, i zaključka javnog izvršitelja Vujadina Masnikose broj Ii 177/2019 od 30.06.2020. godine postoje neizmirena dugovanja dužnika BB prema poveriocu AA u iznosu od 650.500,00 dinara sa zateznom kamatom od 31.12.2005. godine do isplate i 1.796.666,66 dinara sa zateznom kamatom od 31.12.2006. godine do isplate, što obračunato na dan 24.07.2020. godine iznosi 7.270.126,77 dinara. Navedeno je da je AA (ovde tužilac) saglasan da se navedeni dug BB umanji za: iznos od 315.558,00 dinara po osnovu solidarnog duga sa DOO „Sobolj“ u stečaju, iznos od 728.391,50 dinara prema BB, iznos od 1.519.203,47 dinara prema JP „Sportski poslovni centar Vojvodina“ i iznos od 480.000,00 dinara prema DOO „Žeki 021“, što iznosi 3.043.152,97 dinara. U članu 2. je konstatovano da je BB predao AA preostali iznos duga od 4.226.973,80 dinara i na taj način u celosti izmirio dugovanje, da među njima više nema potraživanja po bilo kom osnovu te da izjavljuju da se u postupku pred Privednim sudom u Novom Sadu P 1249/18 odriču prava na vanredne pravne lekove i obavezuju da obustave sve parnične i izvršne postupke. Istog dana kada je sačinjeno poravnanje, u spis parničnog postupka P 1249/2018 dana 24.07.2020. godine koji je vođen po tužbi Sobolj doo u stečaju i AA iz ... protiv Žeki 021 doo i BB iz ..., dostavljen je n potpisan od strane AA i BB kojim obaveštavaju sud da su sve svoje međusobne odnose rešili vansudskim putem, da između njih ne postoji neisplaćeno potraživanje po bilo kom osnovu, te da se odriču prava na korišćenje vanrednih pravnih lekova. Presuda koja se pobija revizijom zasnovana je na odredbi člana 1089. stav 1. člana 1090. stav 1, člana 1092. i člana 1098. Zakona o obligacionim odnosima, te odredbi člana 103. i 109. istog propisa.
Tužilac u posebnoj reviziji ne ukazuje na razloge zbog kojih bi njegova revizija, u konkretnom slučaju, bila izuzetno dozvoljena, niti je uz reviziju dostavio presude iz kojih bi proizašao zaključak o različitom odlučivanju sudova u istoj pravnoj situaciji budući da pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazivanje revidenta na pogrešnu primenu materijalnog prava nije od uticaja budući da za dozvoljenost revizije kao posebne nije od značaja svaka, eventualna, pogrešna primena materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje, već samo ona koja je od opšteg značaja za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i obezbeđenje standarda pravičnog suđenja, što ovde nije slučaj.
Stoga je, primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da ona nije dozvoljena. Naime, odredbom člana 485. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija u privrednim sporovima nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Imajući u vidu da je vrednost predmeta spora ispod cenzusa propisanog citiranom zakonskom odredbom, proizilazi da je nedozvoljena u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, pa je Vrhovni sud primenom odredbe člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom.
Predsednik veća – sudija
Tatjana Đurica,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
