Prev 1524/2023 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 1524/2023
14.02.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca Privredno društvo za proizvodnju i trgovinu „Buktinja“ doo Bratmilovce, čiji je punomoćnik Miloš Todorović, advokat u ..., protiv tuženog „Dunav osiguranje“ Kompanija ado Beograd, Filijala Leskovac, radi naknade štete, vrednost predmeta spora 1.300.000,00 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 211/23 od 27.04.2023. godine, u sednici veća održanoj 14.02.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 211/23 od 27.04.2023. godine u stavu II izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Leskovcu P 531/21 od 30.11.2022. godine, u stavu I izreke, obavezan je tuženi da tužiocu isplati na ime naknade štete, po osnovu polise za osiguranje imovine broj ..., iznos od 1.300.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21.10.2022. godine do konačne isplate. U stavu II izreke, odbačena je tužba tužioca u delu zahteva kojim je tražio da se prema tuženom utvrdi da je nastala materijalna šteta u iznosu od 3.380.510,00 dinara, dana 11.01.2021. godine usled izlivanja korita reke kojom prilikom je bujična poplava odnela 496,78m³ drveta kao nedozvoljena. U stavu III izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade parničnih troškova isplati iznos od 291.450,00 dinara.

Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 211/23 od 27.04.2023. godine, u stavu I izreke, delimično je odbijena žalba tuženog kao neosnovana i potvrđena presuda Privrednog suda u Leskovcu P 531/21 od 30.11.2022. godine u delu stava I izreke u delu u kojem je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade štete iz osiguranog slučaja plati iznos od 622.980,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 21.10.2022. godine do isplate. U stavu II izreke, preinačena je presuda Privrednog suda u Leskovcu P 531/21 od 30.11.2022. godine u delu stava I izreke u delu za potraživanje iznosa od 677.020,00 dinara kao i u stavu III izreke i odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete iz osiguranog slučaja plati iznos od 677.020,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 21.10.2022. godine do isplate i određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude u stavu II izreke tužilac je izjavio blagovremenu reviziju pozivajući se na odredbu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku.

Ispitujući dozvoljenost revizije u skladu sa članom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.

Odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da u postupku u privrednim sporovima, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a u stavu 3. istog člana, da se kao sporovi male vrednosti smatraju i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo, ne prelazi iznos iz stava 1. istog člana. Odredbom člana 479. stav 6. istog zakona propisano je da u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.

Navedeni spor, iniciran tužbom od 20.05.2020. godine, radi naknade štete, ima karakter privrednog spora u smislu člana 480. Zakona o parničnom postupku. Vrednost predmeta spora iznosi 1.300.000,00 dinara, što je dinarska protivvrednost iznosa od 11.054,87 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Kako je u skladu sa citiranom odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku predmetni spor male vrednosti, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku zaključio da revizija nije dozvoljena.

Tužilac nije predložio da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj u skladu sa odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku, iz kog razloga revizijski sud nije ispitivao ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji iz te zakonske odredbe.

Bez uticaja na dozvoljenost revizije je to što je prvostepena presuda u pobijanom delu preinačena odlukom drugostepenog suda, jer u sporovima male vrednosti revizija nije dozvoljena na osnovu izričite zakonske odredbe, zbog prirode spora, pa stoga nije moguće primeniti odredbu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju se revident poziva.

Imajući u vidu sve napred navedeno, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, doneo odluku kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković