
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 1622/2023
14.03.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca Operator distributivnog sistema „EPS Distribucija“ d.o.o. Beograd, čiji je punomoćnik Milutin Radojčić, advokat u ..., protiv tuženog Privredno društvo „SRPSKA TRPEZA“ DOO Beograd, čiji je punomoćnik Aleksandar Ivković, advokat u ..., radi neosnovanog obogaćenja, vrednost predmeta spora 1.125.337,94 dinara, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 3903/22 od 12.04.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 14.03.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 3903/22 od 12.04.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Beogradu P 11118/21 od 15.03.2022. godine, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da tuženi isplati tužiocu iznos od 1.125.337,94 dinara sa zateznom kamatom počev od 04.01.2019. godine do isplate i obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 170.306,00 dinara sa zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 3903/22 od 12.04.2023. godine, preinačena je prvostepena presuda tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime stečenog bez osnova isplati iznos od 1.125.337,94 dinara sa zateznom kamatom počev od 04.01.2019. godine do isplate. Obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 247.550,47 dinara sa zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate, kao i da tužiocu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 149.722,00 dinara.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je izjavio blagovremenu reviziju.
Ispitujući dozvoljenost revizije u skladu sa odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.
Odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da u postupku u privrednim sporovima, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. istog zakona propisano je da u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.
Imajući u vidu da se u skladu sa citiranom odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku, predmetni spor svrstava u sporove male vrednosti, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku zaključio da revizija nije dozvoljena.
Tuženi u reviziji nije predložio da se o istoj odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj u skladu sa odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku, iz kog razloga revizijski sud nije ispitivao ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji iz te zakonske odredbe. Bez uticaja na dozvoljenost revizije je to što je prvostepena presuda preinačena odlukom drugostepenog suda, imajući u vidu da u sporovima male vrednosti revizija nije dozvoljena na osnovu izričite zakonske odredbe, a zbog prirode spora, pa stoga nije moguće primeniti odredbu člana 403. stav 2. tačka 2 Zakona o parničnom postupku na koju odredbu se revident poziva.
Imajući u vidu sve napred navedeno, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, doneo odluku kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branko Stanić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković