Prev 1809/2022 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 1809/2022
03.11.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilje AA PR, Ugostiteljska radnja BB –DV ..., čiji je punomoćnik Goran Kujačić, advokat u ..., protiv tužene Banca Intesa AD Beograd, čiji je punomoćnik dr Nemanja Aleksić, advokat u ..., radi utvrđenja i isplate stečenog bez osnova, vrednost predmeta spora 27.092,65 dinara, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda 9Pž 4324/22 od 02.06.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 03. novembra 2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda 9Pž 4324/22 od 02.06.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Beogradu 21P 8653/2021 od 23.03.2022. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev da se utvrdi da je apsolutno ništava odredba člana 8. ugovora o kreditu, kreditna partija broj ... od 08.05.2017. godine i tačka 3.5. obaveznih elemenata ugovora o kreditu broj ... od 08.05.2017. godine u delu koji glasi: “Naknada za obradu zahteva za korišćenjem sredstava kredita. Korisnik kredita je obavezan da odmah po prijemu obračuna plati banci naknadu na dan puštanja kredita u tečaj, u visini od 1 % od iznosa kredita određenog u tački 2.3. ovog priloga, što ukupno iznosi 220 EUR, što u dinarskoj protivvrednosti iznosi 27.092,65 RSD“, te je odbijen tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužilji isplati iznos od 27.092,65 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.05.2017. godine do isplate i obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.500,00 dinara.

Presudom Privrednog apelacionog suda 9Pž 4324/22 od 02.06.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena navedena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o izjavljenoj reviziji odlučuje na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjaljene revizije na osnovu odredbe člana 410. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011...18/2020) i našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 4. Zakona o parničnom postupku propisano je da je revizija nedozvoljena ako lice koje je izjavilo reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije.

U konkretnom slučaju, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je reviziju protiv odluke kojom je potvrđena odluka o odbijanju tužbenog zahteva izjavila tužena koja nema pravni interes za izjavljivanje revizije budući da je uspela u postupku.

S obzirom na navedeno, odnosno da je revizija izjavljena od strane lica koje nema pravni interes za podnošenje revizije, to je Vrhovni kasacioni sud primenom odredbe člana 413. i 410. stav 2. tačka 4. Zakona o parničnom postupku reviziju tužene odbacio kao nedozvoljenu.

Predsednik veća - sudija
Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić