Prev 225/2016 zakon o obligacionim odnosima (čl. 295); prestanak obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 225/2016
06.04.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudije dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, sudije Gordane Ajnšpiler Popović i sudije Branka Stanića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca „AA“, ..., koga zastupa punomoćnik Vladan Zlatić, advokat iz ..., protiv tuženog „BB“, ..., koga zastupa punomoćnik Darko Šumarević, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 1991/15 od 12.05.2016. godine, doneo je u sednici veća održanoj dana 06.04.2017. godine sledeću

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 1991/15 od 12.05.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Beogradu P 16883/2010 od 20.02.2015. godine, u stavu I izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu plati iznos od 12.935.373,37 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.03.2008. godine i iznos od 9.929.223,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 06.01.2009. godine, kao neosnovan. Stavom II izreke obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 985.250,00 dinara.

Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 1991/2015 od 12.05.2016. godine, odbijena je žalba tužioca kao neosnovana i potvrđena presuda Privrednog suda u Beogradu P 16883/2010 od 20.02.2015. godine.

Protiv drugostepene presude tužilac je preko punomoćnika iz reda advokata blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Troškove nije tražio niti opredelio.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 125/04 i 111/09), a u vezi sa članom 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 - stupio na snagu 01.02.2012. godine) utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. Zakona o parničnom postupku na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se neosnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku, jer pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer su u njoj navedeni jasni razlozi o bitnim činjenicama koji nisu u protivrečnosti sa stanjem u spisima. Takođe, ističući povrede postupka u pogledu određivanja veštačenja, ocene dokaza kao i primedbe na nalaz i mišljenja sudskih veštaka, revident ukazuje na relativno bitne povrede eventualno učinjene u prvostepenom postupku koje revizijski sud nema ovlašćenja da ceni.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju parnične stranke su sa preduzećem „VV“ zaključile Ugovor o zajedničkom izvršenju nabavke br. ... od 24.10.2006. godine i na osnovu njega kao grupa izvođača pobedili na konkursu za javnu nabavku kod Ministarstva odbrane RS, za rekonstrukciju termoenergetskog postrojenja i toplifikacionog sistema u kasarni „GG“ u .... Ova grupa izvođača kao konzorcijum je sa Ministarstvom odbrane zaključila Ugovor br. ... od 22.05.2007. godine o izvođenju istih, s tim što navedeni Ugovor o zajedničkom izvršenju nabavke br. ... predstavlja sastavni deo ovog Ugovora. Tumačenjem ovih ugovora utvrđeno je da su sve tri saugovornice odgovorne za dobro izvršenje svog dela posla prema saugovaraču Ministarstvu odbrane, ali da samo ovde tuženi ispred grupe ponuđača nastupa prema naručiocu posla Ministarstvu odbrane. Ugovorom br. ... od 07.06.2007. godine parnične stranke su međusobno regulisale obaveze, a ne i obaveze prema trećim licima odnosno Ministarstvu koje su ostale nepromenjene u odnosu na Ugovor br. ... od 22.05.2007. godine. Navedeni ugovor ... izmenjen je prvim, drugim i trećim dopunskim ugovorom, ali su istim parnične stranke ostale u poslovnom odnosu kao naručilac i izvođač radova, sa ugovorenim fiksnim cenama za vrednost izvedenih radova. Nesporno je između stranaka da je tužilac izveo predmetne radove, te da je količinu izvedenih radova obračunao upravo tužilac, a da je tuženi neke privremene situacije korigovao samo u pogledu jediničnih cena za izvedene pozicije u skladu sa Ugovorom br. ... Iz nalaza i mišljenja veštaka ekonomsko finansijske struke utvrđeno je da je tuženi platio tužiocu sve izvedene redove po cenama ugovorenim između parničnih stranaka, a ne cenama koje je tužilac neosnovano obračunavao tuženom i koje su u visini koje je tuženi obračunavao Ministarstvu odbrane, s obzirom da je postojala razlika. Tužilac je sve privremene situacije ispostavljao tuženom, a ne Ministarstvu odbrane kao investitoru. Tuženi je situacije prosleđivao nadzornom organu Ministarstva koji ih je overavao u pogledu količine izvedenih radova, a ne i cena. Iz nalaza i mišenja komisije sudskih veštaka mašinske struke utvrđeno je da su pravo overe izvedenih radova imala samo ovlašćena lica Ministarstva odbrane - Direkcije za građevinsko urbanistički konstalting, te da je tužilac izvodio mašinske radove za koje poseduje overene obračunske listove građevinske knjige.

Nižestepeni sudovi su u smislu čl. 262, 295. i 600. Zakona o obligacionim odnosima odbili tužbeni zahtev tužioca nalazeći da tuženi nije dužan da plati tužiocu utužen iznos na ime razlike u vrednosti radova po ispostavljenim privremenim situacijama, s obzirom da je tuženi izvršio svoju ugovoru obavezu u skladu sa uslovima dogovorenim između tužioca i tuženog po Ugovoru br. ... od 07.06.2007. godine.

Prema oceni revizijskog suda, pobijana odluka je doneta pravilnom primenom materijalnog prava, te je pravilno odbijen tužbeni zahtev tužioca i sve razloge koje je drugostepeni sud naveo u svojoj odluci, kao pravilne prihvata i revizijski sud.

Članom 600. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da se ugovorom o delu poslenik obavezuje da obavi određeni posao kao što je izrada ili opravka neke stvari i izvršenje nekog fizičkog, intelektualnog rada i sl. a naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu. Odredba člana 17. Zakona o obligacionim odnosima propisuje da su stranke u obligacionom odnosu dužne da izvrše svoju obavezu i odgovorne su za njeno ispunjenje, a član 262. istog Zakona propisuje da je poverilac u obaveznom odnosu ovlašćen da od dužnika zahteva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je u svemu kako ona glasi.

Odredba člana 295. Zakona o obligacionim odnosima propisuje da obaveza prestaje kad se ispuni kao i u drugim zakonom određenim slučajevima.

Kako je između parničnih stranaka zaključen međusobni Ugovor kojim su ugovorene fiksne cene za izvedene radove, te kako je tuženi tužiocu isplatio iste u skladu sa navedenim ugovorom u celosti, to su pravilno nižesteni sudovi zaključili da tužilac nije dokazao da je osnovano njegovo potraživanje od tuženog a uvisini iznosa koji je po osnovu navedenih radova tuženi naplatio od trećih lica. Isplatom ugovorene fiksne cene tuženi je ispunio svoju obavezu prema tuženom pa je stoga tužiočevo potraživanje bez osnova.

Stoga, nema mesta revizijskim navodima da je tuženi sebi prigrabio ovlašćenja i korist koja nije posedovao u spornom poslovnom odnosu imajući u vidu sadržinu Ugovora br. ... od 07.06.2007. godine sa Aneksima, (koji je zaključen nakon Ugovora o zajedničkom izvršenju nabavki br. ... od 24.10.2006. godine), prema kome je tužilac prihvatio da mu tuženi isplaćuje overene izvedene radove po fiksno ugovorenim cenama. Navedenim Ugovorom br. ... je jasno i precizno dogovoren odnos u pogledu cene i plaćanja između parničnih stranka u konkretnom pravnom poslu i samo on može biti osnov regulisanja njihovog međusobnog odnosa, pa nisu osnovani revizijski navodi u pogledu raspodele naplaćene naknade za ugovorene i naknadne radove na zajedničkom poslu.

U reviziji se ponavljaju žalbeni navodi koje je drugostepeni sud pravilno cenio kao neosnovane, dajući za svoj pravni stav valjane razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, Vrhovni kasacioni sud na osnovu procesnih ovlašćenja na osnovu člana 405. Zakona o parničnom postupku je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić