
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 348/2015
24.12.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Gordane Ajnšpiler Popović, Branislave Apostolović, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici po tužbi tužioca GIP H.– B. A.D. B., koga zastupa punomoćnik M.O., advokat iz B., protiv tuženog S. DOO, B., koga zastupa punomoćnik N.J. i dr., advokati iz B., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 9400/13 od 30.07.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 24.12.2015. godine, doneo je
R E Š E NJ E
1. NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tuženog izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 9400/13 od 30.07.2015. godine.
2. ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 9400/13 od 30.07.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Beogradu P 2042/13 od 13.09.2013. godine, u stavu prvom izreke, obavezan je tuženi da tužiocu preda poslovni prostor – lokal u Ul. … u B., koji se nalazi na k.p. br. .., oznake dela parcele pod br. .., evidencioni broj posebnog dela …, upisanog u List nepokretnosti …, KO S.G., ispražnjen od svih lica i stvari. U stavu drugom izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi parnične troškove u iznosu od 45.300,00 dinara.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž br. 9400/13 od 30.07.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena navedena presuda Privrednog suda u Beogradu.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je zbog pogrešne primene materijalnog prava. Revizija je izjavljena na osnovu člana 404. ZPP. U reviziji je navedeno da u slučajevima kada dva lica pretenduju na istu stvar u društvenoj svojini, bez namere da se promeni oblik svojine po tom osnovu, nema mesta pravnom stavu izraženom u pobijanoj presudi da se na sredstvima u društvenoj svojini ne može steći svojina održajem, odnosno da se vreme koje teče pre 1996. godine ne može uračunati u vreme potrebno za održaj.
Ceneći razloge tuženog za odlučivanje o reviziji kao posebnoj reviziji, u smislu člana 404. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11), u vezi sa članom 14. Zakona o izmenama i dopunama ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da za ovakvo odlučivanje nisu ispunjeni uslovi iz navedene zakonske odredbe.
Ovo iz razloga, što tuženi u reviziji nije naveo postojanje različitih sudskih odluka po istom pravnom pitanju od značaja za praksu, ukoliko postoje, niti su naveli u čemu se ogleda razlika u stavovima, te nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava.
Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 410. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11), izmenjenog članom 15. Zakona o izmenama i dopunama ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 55/14), kao i člana 23. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.
Odredbom člana 22. Zakona o izmenama i dopunama ZPP, izmenjena je odredba člana 485. ZPP, tako što je propisano da revizija u privrednim sporovima nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 100.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici radi predaje poslovnog prostora podneta je sudu 29.11.2012. godine, a u tužbi je označena vrednost predmeta spora u visini od 10.000,00 dinara.
S obzirom da je vrednost predmeta spora u ovoj parnici ispod graničnog iznosa propisanog citiranom zakonskom odredbom za dozvoljenost revizije u privrednim sporovima, to revizija tuženog u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, nije dozvoljena.
Sa izloženog a na osnovu člana 413. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Branko Stanić,s.r.