Prev 366/2024 3.1.2.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 366/2024
03.10.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Branka Stanića i Tatjane Miljuš, članova veća, u pravnoj stvari tužioca-protivtuženog „Cmana“ DOO Krnjevo, čiji je punomoćnik Nemanja Novokment, advokat iz ..., protiv tuženog-protivtužioca „ITG“ DOO Smederevo, čiji je punomoćnik Slobodan Svrzić, advokat iz ..., radi duga, vrednost predmeta spora 12.000.000,00 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 2473/23 od 27.12.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 03.10.2024. godine doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Privrednog apelacionog suda Pž 2473/23 od 27.12.2023. godine i predmet VRAĆA drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Požarevcu P 120/2022 od 02.03.2023. godine, u stau jedan izreke, utvrđeno je potraživanje tužioca „Cmana“ DOO Krnjevo prema tuženom „ITG“ DOO Smederevo u iznosu od 6.135.594,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.08.2018. godine do isplate. U stavu dva izreke, utvrđeno je potraživanje tuženog „ITG“ DOO Smederevo prema tužiocu „Cmana“ DOO Krnjevo u iznosu od 8.942.741,06 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.07.2018. godine do isplate. U stavu tri izreke, prebijena su uzajamna potraživanja tužioca i tuženog do iznosa od 6.135.594,00 dinara. U stavu četiri izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud obaveže tuženog da mu isplati iznos od 12.345.321,80 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.08.2018. godine do isplate. U stavu pet izreke, obavezan je tužilac da tuženom isplati iznos od 2.807.147,06 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.07.2018. godine do isplate. U stavu šest izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 121.928,53 dinara.

Stavom prvim izreke presude Privrednog apelacionog suda Pž 2473/23 od 27.12.2023. godine, ukinuta je presuda Privrednog suda u Požarevcu P 120/2022 od 02.03.2023. godine u stavu jedan, dva i tri izreke i odbačen je prigovor prebijanja istaknut od strane tužioca. Stavom drugim izreke, odbijena je žalba tužioca kao neosnovana i potvrđena presuda Privrednog suda u Požarevcu P 120/2022 od 02.03.2023. godine u stavu četiri izreke. Stavom trećim izreke, preinačena je presuda Privrednog suda u Požarevcu P 120/2022 od 02.03.2023. godine u stavu pet izreke i obavezan je tužilac da tuženom plati iznos od 8.942.741,06 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.07.2018. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, preinačena je presuda Privrednog suda u Požarevcu P 120/2022 od 02.03.2023. godine u stavu šest izreke i obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 695.233,35 dinara. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka. Stavom šestim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 193.955,94 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužila je podneo blagovremenu i dozvoljenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je dostavio odgovor na reviziju u kojem je osporio navode tužioca.

Ispitujući pobijanu drugostepenu presudu u granicama revizijskih razloga u skladu sa članom 408. Zakona parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 18/20) Vrhovni sud je utvrdio da je revizija tužioca osnovana.

Udonošenju drugostepene presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužilac potražuje iznos od 12.345.321,80 dinara na ime ugovorenih, a neizvedenih radova, a tuženi iznos od 8.942.741,06 dinara na ime izvedenih, a neplaćenih radova.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja pred prvostepenim sudom proizlazi da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu po osnovu ugovora o građenju od 02.10.2017. godine. Tuženi se kao izvođač obavezao da izvede građevinske radove na izgradnji četiri farmerska objekta površine 1920 m2 i upravne zgrade farme prema projektnoj dokumentaciji tužioca kao investitora i prihvaćenim ponudama. Ukupna vrednost ugovorenih radova je 118.339.932,18 dinara. Tužilac se obavezao da izvrši plaćanje privremenih situacija u roku od pet dana po overi istih od strane nadzornog organa i investitora, koji su dužni da ih overe u roku od 3 dana od dana prijema privremene situacije, a ukoliko imaju primedbe da o tome pismeno obaveste izvođača. Rok za otplatu okončane situacije je pet dana od dana prijema i overe. Ponudom tuženog od 23.09.2017. godine date su i pojedinačne cene za svaku vrstu radova, a između ostalog i za poziciju 03.001, radovi na čeličnoj konstrukciji koju treba zaštititi sa dva antikorozivna premaza i protivpožarnim premazom vatrootpornosti do 60 minuta od 1,72 evra po kilogramu konstrukcije, a u ukupnom iznosu od 43.862,84 evra. Tokom izvođenja radova tuženi je ispostavljao privremene situacije koje je tužilac potpisivao i plaćao bez primedbe. Po osnovu okončane situacije broj 2319 od 22.06.2018. godine, u kojoj je navedena ugovorena cena od 158.702.341,34 dinara i vrednost do sada izvedenih radova 165.480.733,13 dinara, odnosno po do sada ispostavljenim situacijama 156.537.992,07 dinara, tuženi je fakturisao tužiocu kao krajnji iznos od 8.942.741,06 dinara.

Prilikom pregleda okončane situacije nadzorni organ, AA, je sačinio izveštaj od 03.07.2018. godine navodeći između ostalog da se privremeno zadržava 27% od vrednosti pozicije 03.001 osnovnog ugovora za farmerske objekte do konačnog obračuna i usaglašavanja cene ove pozicije između investitora i izvođača u okviru koje nije urađen ugovoreni protivpožarni premaz u iznosu od 7.175.804,86 dinara, kao i da je nesporan iznos za naplatu po predmetnoj situaciji 979.763,66 dinara i da je izveštaj sastavni deo okončane situacije.

Iz nalaza i mišljenja veštaka građevinske struke, prvostepeni sud je utvrdio: da je u projektu za građevinsku dozvolu na poziciji 03.001 dat opis koji predviđa zaštitu konstrukcije protivpožarnim premazom vatroopornost do 60 minuta; da je nasuprot tome u glavnom projektu zaštite od požara utvrđeno da je noseća krovna konstrukcija izrađena kao čelična, da je vatrootpornost 15 minuta, tako da ovaj deo konstrukcije ima otpornost koja zadovoljava. U dopunskom nalazu veštaka utvrđeno je da prosečna tržišna cena zaštite čelične konstrukcije sa premazom vatrootpornosti do 60 minura iznosi 6.135.594,00 dinara.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu i da protivpožarni premaz vatrootpornosti do 60 minura eventualno nije potreban jer konstrukcija koju je tuženi montirao sa antikorozivnim premazom zadovoljava standarde protivpožarne zaštite, prvostepeni sud zaključuje da to ne znači samo po sebi da tuženi nije bio u obavezi da izvede te radove jer su isti bili obuhvaćeni ponudom na osnovu koje je zaključen ugovor. Kod nesporne činjenice da ti radovi nisu izvedeni, prvostepeni sud je stava da se tuženi na taj način neosnovano obogatio za vrednost radova koje nije izveo, a uračunati su u cenu ugovorenih radova, pa je saglasno članu 210. ZOO dužan da tužiocu isti vrati sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe. Imajući u vidu istaknut prigovor prebijanja prvostepeni sud je utvrdio tužiočevo potraživanje prema tuženom u iznosu od 6.135.594,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana utuženja do isplate, kao i potraživanje tuženog iz protivtužbe u iznosu od 8.942.741,06 dinara, nalazeći da je okončana situacija sporna samo zbog radova na poziciji 03.001. Shodno tome, prvostepeni sud je izvršio preboj potraživanja i usvojio ptotivtužbeni zahtev za razliku od 2.807.147,06 dinara sa zateznom kamatom, a odbio tužbeni zahtev za iznos koji je stavljen u preboj od 6.135.594,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom, odnosno za ukupan iznos od 12.345.321,80 dinara sa zakonskom zateznom kamatom.

Drugostepeni sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno odbio tužbeni zahtev za iznos od 12.345.321,80 dinara, jer je utvrđeno da ovi radovi nisu plaćeni, tako da tužilac nema osnova da od tuženog potražuje navedeni iznos. Sa druge strane, kako je na ročištu održanom dana 14.12.2018. godine, tužilac istakao da su radovi po okončanoj situaciji, odnosno naposletku definisanoj kao sedma privremena situacija, u potpunosti izvedeni, drugostepeni sud je stava da je pravilan zaključak prvostepenog suda o osnovanosi protivtužbenog zahteva za iznos od 8.942.741,06 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Drugostepeni sud nalazi da se nisu stekli uslovi za odlučivanje o prigovoru prebijanja jer je isti izjavljen paušalno, bez postavljanja jasno opredeljenog zahteva u pogledu visine, pa je isti odbačen primenom člana 336. Zakona o obligacionim odnosima i ukinuta je prvostepena presuda u ovom delu. Shodno tome, drugostepeni sud je preinačio pvostepenu presudu i usvojio protivtužbeni zahtev za iznos od 8.942.741,06 dinara sa zakonskom zateznom kamatom.

Ceneći navode tužioca kao revidenta, revizijski sud nalazi da se za sada ne može prihvatiti kao pravilan zaključak drugostepenog suda.

Jedan od načina ostvarivanja prebijanja uzajamnih potraživanja je da se u parnici izvrši prebijanje potraživanja tužioca iz tužbe i potraživanja tuženog iz protivtužbe, kao što je u konkretnom slučaju predložio tužilac. Stoga se ne može prihvatiti obrazloženje drugostepenog suda u prilog odbacivanja prigovora prebijanja, jer su zahtevi jasno opredeljeni i tačno se zna visina tužbenog i visina protivtužbenog zahteva. Drugo je pitanje da li je prigovor osnovan ili ne, odnosno da li postoji potraživanje tužioca i u kom iznosu i da li postoji potraživanje tuženog i u kom iznosu i zavisno od toga da li su ispunjeni uslovi za preboj međusobnih tražbina.

Prvostepeni sud je utvrdio postojanje potraživanja tužioca prema tuženom u iznosu od 6.135.594,00 dinara na ime ugovorenih, a neizvedenih radova na zaštiti čelične krovne konstrukcije sa protivpožarnim premazom vatrootpornim do 60 minuta, jer je navedena obaveza bila predviđena ponudom po poziciji 03.001. a koju tuženi nije izvršio na ugovoreni način. Pravilan je zaključak prvostepenog sud da činjenica da je tuženi montirao čeličnu konstrukciju sa antikorozivnim premazom koji zadovoljava standarde protivpožarne zaštite ne znači da tuženi nije bio u obavezi da izvede ugovorene radove.

Drugostepeni sud utvrđuje činjenicu da su ovi radovi izvedeni, jer je na ročištu održanom dana 14.12.2018. godine, tužilac istakao da su radovi po okončanoj situaciji, u potpunosti izvedeni. Međutim, nadležni organ AA stavio je primedbe na okončanu situacija ne prihvatajući iznos od 8.942.741,06 dinara, već iznos od 979.763,66 dinara, jer nije urađena ugovorena protivpožarna zaštita.

Tokom postupka kao i u reviziji, tužilac se pozivao da tuženi nije izveo ugovorene radove. Ponudom od 23.09.2017. godine pod pozicijom 03.001 obuhvaćena je izrada i montaža čelične konstrukcije koju treba zaštiti sa dva antikoroziona premaza i protivpožarnim premazom vatrootpornosti do 60 minuta od 1,72 evra po kilogramu konstrukcije, a za ukupno 43.862,84 evra. Tužilac i tuženi ne spore da je tuženi izveo radove tako što je noseća krovna konstrukcija izrađena kao čelična, da je vatrootpornost 15 minuta, pri čemu se tuženom dosuđuje iznos od 8.942.741,06 dinara, a koji iznos je osporen baš iz razloga što zaštita nije urađena u skladu sa ponudom. Kako navedene činjenice, koje su bitne za pravilnu primenu materijalnog prava, drugostepeni sud nije cenio prilikom preinačenja prvostepene presude, revizijski sud je primenom člana 416. ZPP ukinuo drugostepenu presudu.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će primenom člana 383. ZPP zakazati raspravu i na nesumljiv način raspaviti da li je tuženi izveo radove obuhvaćene ponudom na ugovoreni način ili ne, vrednost istih, da li je tužilac platio ugovorenu poziciju, a zavisno od toga visinu tužbenog i protivtužbenog zahtev i mogućnost prebijanja u slučaju postojanja uzajamnih potraživanja, i pavilnom primenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje doneti novu odluku o osnovanosti zahteva.

Predsednik veća-sudija

Tatjana Matković Stefanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković