Prev 57/2020 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 57/2020
21.05.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Miljuš, dr Dragiše B Slijepčevića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u postupku predlagača AA iz ..., ... ..., BB iz ..., ... broj ..., VV iz ..., ... ..., GG iz ..., ... ..., DD iz ..., ... ..., ĐĐ iz ..., ... ..., EE iz ..., ... ..., ŽŽ iz ..., ... broj ..., ZZ iz ..., ... ..., II iz ..., ... broj ..., JJ iz Republike ..., KK iz ..., ... ..., LL iz ..., ... ..., LJLJ iz ..., ... ..., MM iz ..., ... ..., NN iz ..., ... ..., NJNJ iz ..., ... ..., OO iz ..., ... ..., PP iz ..., ... ..., RR iz ..., ... ..., SS iz ..., ... .., TT iz ..., ... ..., ĐĐ iz ..., ... .., UU iz ..., ... ..., FF iz ..., ... ..., HH iz ..., ... ..., CC iz ..., ... ..., ČČ iz ..., ... ..., DŽDŽ iz ..., ... ..., ŠŠ iz ..., ... ..., AA1 iz ..., ... ..., BB1 iz ..., ... ..., VV1 iz ..., ... ..., GG1 iz ..., ... ..., DD1 iz ..., ... ..., ĐĐ1 iz ..., ... ..., EE1 iz ..., ... ..., ŽŽ1 iz ..., ... ..., ZZ1 iz ...i II1 iz ..., ... ..., čiji je punomoćnik Ivana Blagojević advokat u ..., protiv protivnika predlagača Veterinarski zavod SUBOTICA AD Subotica, Beogradski put 23, koji sada posluje pod poslovnim imenom Veterinarski zavod SUBOTICA ad proizvodnja farmaceutskih preparata, pesticida i sredstava za DDD Subotica, čiji je punomoćnik Marko A. Jovković advokat u ..., radi utvrđenja vrednosti akcija, odlučujući o reviziji predlagača AA, ĆĆ, LJLJ, GG, ŠŠ, DD, BB1, TT, UU, PP, ĐĐ1, KK, OO, CC, GG1, ZZ, ŽŽ iz ..., AA1, CC, VV, AA, ĐĐ, EE1, EE, RR, FF, HH, MM, NJNJ, II i DŽDŽ, čiji su punomoćnici Aleksandar Bjelobaba advokat u ... i dr Vladimir Borovac advokat u ..., u sednici veća održanoj 21. maja 2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji predlagača izjavljenoj protiv rešenja Privrednog apelacionog suda Pvž 489/19 od 10.10.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE revizija predlagača izjavljena protiv rešenja Privrednog apelacionog suda Pvž 489/19 od 10.10.2019. godine, kao nedozvoljena.

ODBIJA SE zahtev Preduzeća za proizvodnju, promet i usluge Victoria group akcionarsko društvo Beograd za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Privrednog apelacionog suda Pvž 489/19 od 10.10.2019. godine, odbijena je žalba predlagača kao neosnovana i potvrđeno rešenje Privrednog suda u Subotici R 134/19 od 04.06.2019. godine u delu kojim je odbijen predlog predlagača da sud utvrdi vrednost jedne akcije izdavaoca, protivnika predlagača, Veterinarski zavod Subotica AD Subotica ISIL broj … CFI kod ESVUFUR, po kojoj su prinudno otkupljene od strane Preduzeća za proizvodnju i promet i usluge „Victoria Group“ AD Beograd na osnovu odluke o prinudnom otkupu akcija izdavaoca Veterinarski zavod Subotica AD Subotica, broj odluke .../...-... od 22.01.2019. godine, donet na skupštini akcionara Veterinarski zavod Subotica AD Subotica od 22.01.2019. godine, u iznosu od 1.000 dinara i u delu kojim su obavezani predlagači da protivniku predlagača naknade troškove postupka, osim u delu po predlogu predlagača SS iz ..., u kom delu je, kao i u delu kojim je taj predlagač obavezan da protivniku predlagača solidarno sa ostalim predlagačima naknadi troškove postupka rešenje Privrednog suda u Subotici R 134/19 od 04.06.2019. godine ukinuto, i odbijen je zahtev protivnika predlagača za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Protiv navedenog drugostepenog rešenja su predlagači označeni u uvodu ovog rešenja izjavili blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivom na odredbu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br 72/2011, 49/2013-odluka US 74/2013- odluka US, 55/2014 i 87/2018, u daljem tekstu ZPP) zbog potrebe da Vrhovni kasacioni sud razmotri pravna pitanja od opšteg interesa, da novo tumačenje prava, ujednači sudsku praksu i uspostavi smernice za buduću sudsku praksu.

Odgovor na reviziju podnelo je treće lice, Preduzeće za proizvodnju, promet i usluge Victoria group akcionarsko društvo Beograd, Bulevar Mihajla Pupina 115b, Novi Beograd, uz izjavu da stupa u postupak u svojstvu umešača na strani protivnika predlagača, pozivajući se na svoj pravni interes, kao otkupioca akcija protivnika predlagača u prinudnom otkupu, za uspeh protivnika predlagača u postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od 5 sudija, prema odredbi člana 404. stav 2. ZPP. Ove odredbe primenjuju se i u vanparničnom postupku, po odredbi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ br. 25/82 i 48/88 i „Službeni glasnik RS“ br. 46/95- dr. zakon, 18/2005-dr. zakon, 85/2012, 45/2013-dr. zakon, 55/2014, 6/2015 i 106/2015-dr. zakon).

Drugostepenim rešenjem potvrđeno je prvostepeno rešenje kojim je odbijen predlog revidenata da sud utvrdi vrednost jedne akcije izdavaoca - protivnika predlagača, po kojoj su akcije prinudno otkupljene od strane otkupioca, Preduzeća za proizvodnju i promet i usluge „Victorija group“ akcionarsko društvo Beograd, na osnovu odluke o prinudnom otkupu akcija izdavaoca - protivnika predlagača, br. .../...- ... od 22.01.2019. godine u iznosu od 1.000 dinara. O tom predlogu revidenata nižestepeni sudovi odlučili su primenom odredaba člana 521. i 523. u vezi člana 515. Zakona o privrednim društvima, i odredaba Zakona o preuzimanju akcionarskih društava („Službeni glasnik RS“ br 46/2006, 107/2009, 99/2011 i 108/2016) iz člana 6. stav 4., člana 9. stav 3. i 22. Stav 1., 2. i 3.

Revidenti smatraju potrebnim da Vrhovni kasacioni sud da tumačenje odredaba zakona koje regulišu cenu u ponudi za preuzimanje, koja cena se primenjuje i na prinudni otkup akcija na osnovu člana 523. Zakona o privrednim društvima. Za revidente, predlagače u ovom vanparničnom postupku, sporna je cena akcija iz ponude za preuzimanje koja je prethodila prinudnom otkupu akcija. Ne ukazuju na drugačije odluke u vanparničnim postupcima u odnosu na odluku koju pobijaju revizijom, već predlažu da Vrhovni kasacioni sud postavi smernice za buduću sudsku praksu u sličnim predmetima, u vanparničnim postupcima za koje navode da su u toku. Prema navodima revizije, sporna su pitanja da li sud u vanparničnom postupku za ispitivanje primerenosti cene akcija u prinudnom otkupu, ima pravo i dužnost da ispituje zakonitost cene akcija u ponudi za preuzimanje koja je prethodila prinudnom otkupu, i da o ceni akcija iz ponude za preuzimanje donese odluku kao o prethodnom pitanju od značaja za donošenje odluke o glavnoj stvari - o primerenosti cene akcija u prinudnom otkupu. Drugo pitanje je, da li su od uticaja na donošenje zaključka o likvidnosti akcija privrednog društva transakcije u kojima je učestvovao otkupilac u odnosu na svoje zavisno društvo. Naime, u konkretnom slučaju predlagači zahtevaju da sud utvrdi vrednost akcija protivnika predlagača koje su bile predmet prinudnog otkupa, koje su akcije od njih otkupljene po ceni u visini cene iz ponude za preuzimanje, tvrdeći da je cena u ponudi za preuzimanje akcija privrednog društva protivnika predlagača bila nezakonito utvrđena. Revidenti tvrde da u ponudi za preuzimanje cena akcija protivnika predlagača nije mogla biti utvrđena po odredbi člana 22. stav 2. Zakona o preuzimanju akcionarskih društava, jer akcije protivnika predlagača nisu bile likvidne u smislu člana 22. stav 1. Zakona o preuzimanju akcionarskih društava. Kod ocene likvidnosti akcija ciljnog društva postavljaju pitanje značaja transakcija na berzi izvršenih od strane otkupioca i sa njim povezanih lica. Ukoliko se te transakcije u konkretnom slučaju ne uzmu u obzir, nije ispunjen uslov likvidnosti iz člana 22. stav 1. Zakona o privrednim društvima. Iz toga proizilazi sporno pravno pitanje, da li se kod ocene likvidnosti akcija u postupku preuzimanja akcionarskog društva uzimaju u obzir transakcije između otkupioca i sa njim povezanih lica.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi koje propisuje odredba člana 404. stav 1. ZPP, koja se primenjuje i u vanparničnom postupku shodno primenom po odredbi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, za izuzetnu dozvoljenost ove revizije.

Pre svega nema potrebe za novim tumačenjem ključnih odredaba zakona, koje su od značaja za mogućnost ispitivanja primerenosti cene akcija u prinudnom otkupu po uslovima iz ponude za preuzimanje, od strane suda u vanparničnom postupku. Odredbom člana 521. Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik RS“ 36/2011, 99/2011, 83/204 – dr. Zakon, 5/2015, 44/2018 i 95/2018) koji je bio na snazi u vreme donošenja odluke protivnika predlagača o prinudnom otkupu akcija, određeno je da je ispitivanje primerenosti cene akcija koje su predmet prinudnog otkupa od strane suda u vanparničnom postupku moguće u odnosu na akcije koje su predmet prinudnog otkupa po ceni koju je utvrdilo društvo u skladu sa članom 516. istog zakona (u skladu sa članom 475. istog zakona, a prema vrednosti akcija na dan koji ne prethodi više od tri meseca danu donošenja odluke o prinudnom otkupu). Mogućnost ispitivanja primerenosti cene akcija od strane suda u vanparničnom postupku nije predviđena u slučaju izuzetka u pogledu cene akcija, kada se izuzetno od člana 515. i 516. istog zakona, cena akcija za prinudni otkup određuje po uslovima iz ponude za preuzimanje, koji izuzetak je propisan odredbom člana 523. Zakona o privrednim društvima. Drugim rečima, akcionar čije su akcije predmet prinudnog otkupa, može tražiti da nadležni sud u vanparničnom postupku utvrdi vrednost tih akcija u skladu sa zakonom samo kada je cenu akcija u prinudnom otkupu utvrdilo društvo u skladu sa članom 516. istog zakona. Ni u ovoj, ni u drugim odredbama Zakona o privrednim društvima nije predviđena mogućnost ispitivanja vrednosti akcije koje su predmet prinudnog otkupa kada je njihova cena utvrđena po izuzetku od člana 516. Zakona o privrednim društvima, odnosno po odredbi člana 523. tog zakona. Odredba člana 521. Zakona o privrednim društvima je jasna, i daje mogućnost iniciranja vanparničnog postupka samo radi ispitivanja cene akcija koje su predmet prinudnog otkupa ako je ta cena utvrđivana po odredbi člana 516. Zakona o privrednim društvima. Proširenje mogućnosti za ispitivanje cene akcija koje su predmet prinudnog otkupa i na situacije kada se cena ne određuje po odredbi člana 516., već po izuzetku iz člana 523. Zakona o privrednim društvima, nema uporište u odredbi člana 521., niti u drugim odredbama Zakona o privrednim društvima, niti se u tom pravcu ukazuje potreba za širim tumačenjem odredbe člana 521. Zakona o privrednim društvima.

Pošto se odredbe člana 521. Zakona o privrednim društvima odnose samo na situacije kada su cene akcija određene po odredbi člana 516. Zakona o privrednim društvima, prema merilima iz člana 475. Zakona o privrednim društvima, onda nema potrebe za ispitivanjem racija ovih normi i za slučaj kada se cene akcije u prinudnom otkupu utvrđuju po izuzetku od člana 516. Zakona o privrednim društvima

Nisu od značaja navodi revidenata da potrebu za ispitivanjem cena akcija koje su predmet prinudnog otkupa, i kada su cene utvrđene po izuzetku predviđenom odredbom člana 523. Zakona o privrednim društvima, odnosno po uslovima iz ponude za preuzimanje akcionarskog društva, nalaze u izostanku mogućnosti akcionara da na tu cenu utiču u postupku za preuzimanje ciljnog akcionarskog društva. Mogućnost, ili nemogućnost učešća akcionara u upravnom postupku, u kome se sprovodi preuzimanje akcionarskog društva, ne može biti od značaja za tumačenje materijalnog prava, o ceni akcija u prinudnom otkupu, pa ni procesnog prava o mogućnosti vođenja vanparničnog postupka.

Kako je odredbama člana 521. Zakona o privrednim društvima jasna u pogledu situacije kada se cena akcija koje su predmet prinudnog otkupa može ispitivati od strane suda u vanparničnom postupku, i kada jasno isključuje ispitivanje primerenosti cena akcija od strane suda u svakoj drugoj situaciji izvan odredaba člana 516. Zakona o privrednim društvima, tada nema potrebe ni za razmatranjem pravnih pitanja koja proizilaze iz primene tih odredaba na koje ukazuju revidenti, ni radi opšteg interesa. Svakako, kada nema drugačijih odluka od revizijom pobijane o postavljenm spornom pravnom pitanju, onda nema potrebe ni za ujednačavanjem sudske prakse.

U situaciji kada za revidente, a i inače u konkretnom vanparničnom postupku, nije sporno da je cena po kojoj su prinudno otkupljene akcije predlagača od strane otkupioca utvrđene po odredbi iz člana 523. Zakona o privrednim društvima, po uslovima iz ponude za preuzimanje, jer je akcije otkupio onaj otkupilac koji je putem ponude za preuzimanje ispunio uslove iz člana 515. stav 1. istog zakona, na osnovu zahteva za prinudni otkup akcija koje je podneo u roku od 3 meseca od dana isteka ponude za preuzimanje, dakle, kada nije sporna ispunjenost uslova iz člana 523. stav 1. za izuzetak od člana 516. Zakona o privrednim društvima, na osnovu jasne odredbe člana 521. Zakona o privrednim društvima, koja ne zahteva novo tumačenje, proizilazi da nema uslova ni za ispitivanje da li je u prethodno sprovedenom postupku za preuzimanje ciljnog akcionarskog društva pravilno utvrđeno da su akcije akcionarskog društva likvidne. Time nema razloga za tumačenje odredaba Zakona o preuzimanju akcionarskih društava o likvidnosti akcija ciljnog društva. U konkretnom postupku, dakle, nema razloga, pa ni uslova za tumačenje odredaba Zakona o preuzimanju akcionarskih društava o likvidnosti akcija ciljnog akcionarskog društva, pa ni o pitanju da li prometovanje akcija između otkupioca i sa njim povezanih lica može i sme da utiče na utvrđivanje postojanja likvidnosti akcija.

To su razlozi zbog kojih Vrhovni kasacioni sud ne nalazi da su ispunjeni uslovi za izuzetnu dozvoljenost revizije predlagača, te odlučio kao u prvom stavu izreke ovog rešenja po odredbi člana 404. stav 1. i 2. ZPP.

Revizija je u vanparničnom postupku dozvoljena po odredbama Zakona o vanparničnom postupku iz člana 27., u vanparničnom postupku u kome se odlučuje o statusnim stvarima i o vanparničnim stvarima koje se odnose na stanarsko pravo, a u postupku u kome se odlučuje o imovinsko-pravnim stvarima, što se za konkretan vanparnični postupak može smatrati, dozvoljena je pod uslovima pod kojima se po Zakonu o parničnom postupku može izjaviti revizija u imovinsko-pravnim sporovima, jer drugačije nije određeno. Prema odredbi člana 403. stav 2. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Kako je vrednost predmeta ovog vanparničnog postupka označena na 10.000 dinara, koji iznos očigledno ne prelazi navedenu vrednost u evrima, to je revizija nedozvoljena. Zato je Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u stavu dva izreke ovog rešenja, primenom odredbe člana 410. stav 1. i stav 2. tačka 5. ZPP u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku.

Odbijen je zahtev lica koje je podnelo odgovor na reviziju za naknadu troškova sastava odgovora, jer taj trošak nije potreban za vođenje postupka po reviziji, shodno odredbi člana 154. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Branko Stanić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić