Prev 59/2022 3.11.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 59/2022
01.09.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici po tužbi tužioca AA., ... ..., ..., ..., čiji je punomoćnik Vuk Sekulić, advokat u ..., protiv tuženog BB DOO za trgovinu, promet i usluge, ..., ..., ..., čiji je punomoćnik Milan Jakšić, advokat u ..., radi zaštite prava zbog povrede žiga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda 11Pž 5286/20 od 03.09.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 01. septembra 2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda 11Pž 5286/20 od 03.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Privredni sud u Beogradu je doneo presudu 22P 676/20 od 21.09.2020. godine, kojom je u stavu I izreke usvojen tužbeni zahtev pa je utvrđeno da je tuženi stavljanjem u carinski postupak TIR XF81152394, 54 komada ženskih majica i 50 komada muških majica, neovlašćeno obeleženih znakom ... u reči koja je zaštićena međunarodnim žigom registarski broj .. i grafičkim znakom koji je zaštićen međunarodnim žigom registarski broj ..., a koje majice su zadržane i smeštene u magacinu Carinarnice ... CI ..., o čemu je sačinjen Zapisnik o zadržavanju robe br. 148-20-230-08-9-15/2/18 od 28.03.2018. godine, povredio navedene žigove registrovane na ime tužioca; u stavu II izreke naloženo je tuženom da prestane da uvozi i stavlja u promet robu neovlašćeno obeleženu znakom ... u reči koja je zaštićena međunarodnim žigom registarski broj ... i grafičkim znakom koji je zaštićen međunarodnim žigom registarski broj ..., te je zabranjeno tuženom da ubuduće čini takvu ili sličnu povredu navedenih žigova, pod pretnjom plaćanja novčane kazne; u stavu III izreke obavezan je tuženi da o svom trošku, pod carinskim nadzorom, uništi 54 komada ženskih majica i 50 komada muških majica, koje su stavljene u carinski postupak TIR XF81152394 o čemu je sačinjen Zapisnik o zadržavanju robe br. 148-20-230-08-9-15/2/18 od 28.03.2018. godine; u stavu IV izreke obavezan je tuženi da o svom trošku objavi uvod i izreku te presude u štampanom izdanju dnevnih novina „Politika“ i „Blic”; u stavu V izreke, obavezan je tuženi da naknadi tužiocu iznos od 31.800,00 dinara na ime troškova parničnog postupka.

Presudom Privrednog apelacionog suda 11Pž 5286/20 od 03.09.2021. godine u stavu I delimično je odbijena žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda (uz očiglednom pogreškom označen broj 22P 6766/20 umesto pravilno 22P 676/20) u stavu I, II, III i V izreke; u stavu II preinačena je prvostepena presuda (uz očiglednom pogreškom označen broj 22P 6766/20 umesto pravilno 22P 676/20) u stavu IV izreke i odlučeno tako što je odbijen zahtev tužioca da se tuženi obaveže da o svom trošku objavi uvod i izreku prvostepene presude u štampanom izdanju dnevnih novina „Politika“ i „Blic”; u stavu III izreke odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude blagovremenu i dozvoljenu reviziju je izjavio tuženi, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju kojim je osporio revizijske navode tuženog i predložio odbijanje revizije kao neosnovane.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu po odredbi člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11... 18/20) i odlučio da revizija tuženog nije osnovana.

Pobijana presuda je doneta bez bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju na kom su zasnovane nižestepene odluke, na ime tužioca međunarodno su registrovani za Republiku Srbiju žig broj ... za znak ... u reči, za robu iz klasa Ničanske klasifikacije: 03, 09, 14, 16, 18, 22, 24, 25 (odeća, obuća, pokrivala za glavu) i 28, sa rokom važnosti do 25.06.2027. godine i žig registarski broj ... za znak ... u grafičkom rešenju za robu iz klasa Ničanske klasifikacije: 03, 04, 09, 14, 18 i 25 (odeća, majice...), sa rokom važnosti do 09.08.2021. godine. Tuženi je bez ovlašćenja tužioca, vršio promet robe i to 50 komada muških majica i 54 komada ženskih majica koje su obeležene znakom ... u reči i u grafičkom rešenju, koji znak je zaštićen navedenim žigovima tužioca, a navedena roba je zadržana po carinskom dokumentu TIR XF81152394, o čemu je sastavljen i zapisnik Uprave carina br. 148-20-230-08-9-15/2/18 od 28.03.2018. godine. Na osnovu priloženih fotografija utvrđeno je da je zaplenjena roba obeležena znakom ... za koji tužilac ima registrovane žigove.

Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostepeni sud je utvrdio da postoji identičnost između znakova koji su zaštićeni žigovima tužioca i znakova koji su utisnuti na muškim i ženskim majicama, čiji je promet vršio tuženi, te da znak ... u reči, a koji se nalazi na odevnim predmetima, kao i na etiketama, kao i znak u grafičkom rešenju u vidu stilizovanog prikaza reči ... koji je ušiven kako na samom proizvodu tako i na etiketama, zbog izuzetne sličnosti sa znakovima koji su zaštićeni žigovima tužioca, mogu prosečnog potrošača dovesti u zabludu u pogledu porekla robe. U odnosu na navode tuženog da prema odredbama Zakona o žigovima nije propisano pravo nosioca žiga da drugom licu zabrani tranzit robe pod zaštićenim znakom preko teritorije Republike Srbije, prvostepeni sud nalazi da su ovi navodi neosnovani i da, okolnost da Zakonom o žigovima nije izričito propisano da nosilac žiga može zabraniti drugim licima da neovlašćeno koriste njegov znak zaštićen žigom i u slučaju tranzitnog prometa robe ne znači da je takav vid zaštite zakonom isključen. Prvostepeni sud zaključuje da je tuženi stavljanjem u tranzit robe koja sadrži znakove zaštićene žigovima tužioca, a radi uvoza u ..., učinio povredu tužiočevog prava u smislu odredbe člana 72. stav 1. Zakona o žigovima, pa je primenom članova 38. st. 2. tač.1) i 73.a st.1. Zakona o žigovima, a u vezi sa članom 280. i 282. Carinskog zakona i odredbe direktive o žigovima EU 2015/2436 iz 2015. godine u vezi sa članom 16. st.2. Ustava Republike Srbije, usvojio u celosti tužbeni zahtev kao osnovan.

Drugostepeni sud odbija žalbu tuženog i potvrđuje prvostepenu presudu u delu u kome je utvrđena povreda i nalaganje prestanka uvoza i stavljanja u promet robe neovlašćeno obeležene registrovanim znakom i zabrane svake dalje povrede predmetnih žigova, kao i u delu koji se odnosi na obavezu od strane tuženog uništenja robe kojom je izvršena povreda, prihvatajući u svemu razloge prvostepenog suda.

Revident osporava primenu materijalnog prava nižestepenih sudova, uz navode da Zakonom o žigovima nije propisano da se radnjom tranzita robe može učiniti povreda žiga i da nosilac žiga može zabraniti tranzit robe (već samo uvoz i izvoz), te da se radi o situaciji u kojoj uslov za povredu žiga – zabuna u relevantnom delu javnosti, nije mogao biti ispunjen jer predmetnu robu nije mogla videti relevantna javnost. Revident ukazuje da se Carinskim zakonom ne može odlučivati u sporu za utvrđenje povrede žiga i osporava primenu direktive EU 2015/2436 iz 2015. godine ukazujući da nije deo domaćeg pravnog poretka i da se njom ne propisuje da se tranzitom može izvršiti povreda žiga.

Ceneći revizijske navode tuženog, Vrhovni kasacioni sud nalazi da navodi revizije ne stoje i da su nižestepeni sudovi pravilnom primenom materijalnog prava izveli zaključak da je tužbeni zahtev osnovan.

Odredbama Zakona o žigovima („Službeni glasnik RS", br. 104/09 i 10/13) koji je bio na snazi u vreme kada je predmetna povreda žiga izvršena, nije izričito propisano da nosilac žiga može zabraniti drugim licima da neovlašćeno koriste njegov znak zaštićen žigom i u slučaju tranzita robe. Navedeno ne znači da je takav vid pravne zaštite zakonom isključen i da nosilac žiga nema pravo na zaštitu žiga i u tranzitu. Takvo pravo nosioca žiga izričito je ustanovljeno tada važećom odredbom člana 280. Carinskog zakona („Sl. glasnik RS“, br. 18/10...113/17) kojom je propisano da uvoz, izvoz ili tranzit robe kojim se povređuju prava intelektualne svojine utvrđena propisima koji uređuju to pitanje i međunarodnim ugovorima, nije dozvoljen. Nadalje, saglasno odredbi člana 282. istog zakona, carinski organ je ovlašćen da može prekinuti carinski postupak i puštanje robe koja se uvozi, izvozi ili je u tranzitu po službenoj dužnosti, ako posumnja da je povređeno neko od prava intelektualne svojine.

Sledom rečenog, pravo značenje odredbe člana 38. Zakona o žigovima može se utvrditi samo sistemskim tumačenjem svih navedenih propisa, a ne samo navedene odrebe Zakona o žigovima, kako neosnovano tvrdi revident. Ukoliko određena radnja nije izričito po vrsti specifikovana kao neovlašćena upotreba žiga, to ne znači istovremeno i da je samim tim ona dozvoljena. Naprotiv, neovlašćena upotreba žiga se u pogledu pravne kvalifikacije ispunjava prema sadržini konkretne radnje u odnosu na celokupan sistem zaštite koja se pruža nosiocu prava na žig. Stoga pravilno nižestepeni sudovi zaključuju da nosilac žiga može zabraniti drugim licima neovlašćeno korišćenje znaka koji je istovetan sa njegovim ranije zaštićenim znakom kojim je obeležena roba i u slučaju kada se radi o robi u tranzitu.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odbio reviziju tuženog kao neosnovanu i odlučio kao u izreci revizijske presude na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić