Prev 72/2015 obična šteta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 72/2015
17.09.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Gordane Ajnšpiler Popović i Branislave Apostolović, članova veća, u privrednom sporu po tužbi tužioca R.c. iz P. vlasnika M.R. iz P., koga zastupa punomoćnik D.M., advokat iz N., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava P., Stanica milicije u K., koju zastupa Državni pravobranilac, Odeljenje u Nišu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda u Beogradu Pž br.2977/14 od 24.12.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 17.09.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca Preduzeća R.c. iz P., vlasnika M.R. iz P., izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda u Beogradu Pž br.2977/14 od 24.12.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Nišu P br.1389/13 (2012) od 06.03.2014. godine, odbijen je zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade štete usled protivpravnog oduzimanja kamiona – cisterne M.T. .... sa brojem šasije ..., sa priključnim vozilom G.PRC ... sa brojem šasije ..., u periodu od 16.11.2010. do 30.07.2012. godine isplati iznos od 481.811,39 evra u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS, i to na ime stvarne štete iznos od 17.752,64 evra i izmakle koristi iznos od 464.058,75 evra, sa domicilnom kamatom koju priznaje Evropska centralna banka u dinarskoj protivvrednosti počev od 03.10.2012. godine, pa do isplate. Stavom drugim obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 142.000,00 dinara.

Privredni apelacioni sud u Beogradu presudom Pž br.2977/14 od 24.12.2014. godine u stavu I odbija kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrđuje presudu Privrednog suda u Nišu P br.1389/13 od 28.02.2014. godine. Stavom II izreke odbija kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrđuje rešenje o prinudnoj naplati sudske takse Privrednog suda u Nišu P br. 1389/13 od 15.04.2014. godine, kojim je NBS- Odseku za prinudnu naplatu Kragujevac naloženo da prenese novčana sredstva sa računa tužioca kao taksenog obveznika na ime sudske takse na odgovor na tužbu u ukupnom iznosu od 293.280,00 dinara na račun prvostepenog suda i to račun od prihoda od sudskih taksi. Stavom trećim ukinuto je rešenje o prinudnoj naplati sudske takse prvostepenog suda od 15.04.2014. godine kojim je naloženo NBS –Odseku za prinudnu naplatu Kragujevac da sa računa tužioca prenese novčana sredstva u ukupnom iznosu od 585.000,00 dinara na račun prvostepenog suda, račun od prihoda sudskih taksi i predmet vraćen istom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv drugostepene presude tužilac izjavljuje blagovremenu i dozvoljenu reviziju. Reviziju izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Revizijski sud je ispitao revizijom pobijanu drugostepenu presudu na način propisan članom 408. ZPP i odlučio kao u izreci revizijske presude iz sledećih razloga:

Revizija tužioca nije osnovana.

Nižestepene presude nisu zahvaćene bitnom povredom iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano se revizijom tužioca ukazuje na bitnu povredu iz člana 374. stav 1. a u vezi člana 66. i 71. Zakona o parničnom postupku. O zahtevu za isključenje i izuzeće sudije odlučuje predsednik suda u smislu člana 71. Zakona o parničnom postupku. Predmetnim rešenjem odbačen je zahtev tužioca za izuzeće postupajućeg sudije. Takav zahtev u smislu člana 70. odbacuje predsednik veća pred kojim se vodi postupak bez odlaganja bez obzira na činjenicu što je stranka ovde tužilac podnela predlog za njegovo isključenje. Ovde nije reč o rešenju kojim je odlučivano o izuzeću sudije, o čemu u smislu člana 71. ZPP odlučuje predsednik suda, već o odbačaju zahteva o čemu rešenje donosi postupajući sudija. Drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje bi mogle predstavljati osnov za uvažavanje revizije tužioca nema.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju ovlašćeno lice Policijske stanice K. je dana 16.11.2010. godine privremeno od S.J. iz B. oduzelo teretno vozilo marke M. tip T. …., broj šasije ....., priključno vozilo marke G. tip PRC ..,, sa brojem šasije …. sa ključem za otvaranje teretnog vozila i startovanje pogonskog agregata. Naznačeno je tom prilikom da se oduzimanje predmeta vrši u skladu sa članom 225. st. 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku. Oduzeto vozilo i priključno vozilo su u momentu oduzimanja bili u vlasništvu tužioca dok je S.J. iz B. bio u državini vozila u trenutku oduzimanja. Navedeno vozilo sa priključnim vozilom i ključem za otvaranje i startovanje pogonskog agregata vraćeni su tužiocu kao vlasniku dana 30.07.2012. godine.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž br.692/13 od 15.09.2013. godine S.J. iz B. oglašen je krivim za krivično delo falsifikovanja isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ jer je iako je bio svestan da čini zabranjenu radnju napravio lažne javne isprave i iste upotrebio kao prave tako što je probne tablice za teretno vozilo marke M. tip T. … sa priključnim vozilom kojim je bio zadužen njegov sin N.J., postavio na teretno vozilo marke M. tip T. … i priključno vozilo SA kojim je bio zadužen, pa je sa tako napravljenim ispravama prešao bezbednosni punkt, skinuo ih zatim i predao mlađem sinu koji se pešice vratio područje KIM i predao ih bratu N. koji ih je postavio na teretno vozilo kojim je on upravljao i kojim je on bio zadužen, te je istim prešao bezbednosni punkt. Presudom Prekršajnog suda u Prokuplju, Odeljenje u Kuršumliji II-6 PR 421/12 od 20.03.2012. godine, okrivljeni J.S. oslobođen je krivice da dana 15.11.2010. godine u 23.42 sati, prilikom ulaska u carinsko područje Republike Srbije, nije prijavio carinskom organu robu koju unosi preko carinskog punkta Merdare, a koja je poreklom iz inostranstva i to motorno vozilo marke M. tip T. …, broj šasije ..., procenjene vrednosti 1.981.468,40 dinara i priključno vozilo cisterna marka G. tip P. ... sa brojem šasije …., procenjene vrednosti 835.429,92 dinara i time učinio prekršaj iz člana 292. stav 1. tačka 3. Carinskog zakona, te je određeno da se privremeno oduzeta vozila vraćaju J.S. u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Tužilac potražuje 17.752,64 evra na ime stvarne štete i izmaklu korist u iznosu od 464.058,75 evra, sa obrazloženjem da je protivpravnim oduzimanjem vozila bio onemogućen u obavljanju delatnosti u periodu od 623 dana.

Prvostepeni sud odbija tužbeni zahtev tužioca za naknadu stvarne štete izgubljene dobiti sa obrazloženjem da su predmetna vozila privremeno oduzeta u postupku preduzimanja radnji organa unutrašnjih poslova na osnovu člana 82. stav 1, a u vezi člana 225. stav 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku i da je samim tim postojao zakonom predviđeni osnov za privremeno oduzimanje vozila.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo kada je odbio žalbu tužioca i potvrdio prvostepenu presudu.

Revident u revizijskim razlozima izražava suprotan pravni stav od izraženog stava nižestepenih sudova. Pravni stav po kome nije bilo uslova za oduzimanje vozila. Ukoliko je došlo do falsifikovanja javne isprave – tablica, onda je po shvatanju revidenta trebalo oduzeti samo tablice, a ne i vozilo na kojima su bile navedene tablice. Vozač teretnog vozila je oslobođen krivice za carinski prekršaj, zbog čega su po navodima revidenta nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo kada su odbili zahtev za naknadu štete u vidu stvarne štete i izgubljene dobiti

Revizijski sud ne prihvata u reviziji izražene pravne stavove.

Odredbom člana 172. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. Da bi postojao osnov za naknadu štete iz citirane zakonske odredbe potrebno je da službeno lice, odnosno državni organ štetu prouzrokuje nezakonitim ili nepravilnim radom. Pod nezakonitim radom službenog lica ili organa smatra se postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili opštem aktu, kao i propuštanje da se zakon ili drugi propis ili opšti akt primeni. Pod nepravilnim radom podrazumeva se činjenje ili nečinjenje protivno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja delatnosti koje šteti pravu ili interesima nekog lica.

Predmetno vozilo oduzeto je u postupku preduzimanja radnji organa unutrašnjih poslova na osnovu člana 82. stav 1, a vezi člana 225. st. 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku (usled sumnje da je ovim vozilom, zamenom saobraćajnih tablica, učinjeno krivično delo falsifikovanje javne isprave). Odredbom člana 225. st. 1. 2. Zakona o krivičnom postupku propisano je da ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, organi unutrašnjih poslova dužni su da preduzmu potrebne mere da se pronađe učinilac krivčnog dela, da se učinilac ili saučesnik ne sakrije ili ne pobegne, da se otkriju ili obezbede tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da se prikupe sva obaveštenja koja bi mogla biti od koristi za uspešno vođenje krivičnog postupka pri čemu su u preduzimanju označenih potrebnih mera ovi organi ovlašćeni između ostalog i da izvrše potreban pregled prevoznih sredstava, da preduzmu potrebne mere u vezi sa utvrđivanjem istovetnosti lica i predmeta, kao i druge potrebne mere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom preduzimanja pojedinih radnji i mogu biti od interesa za krivični postupak, kao i o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti sastaviće se zapisnik ili službena beleška.

Nasuprot navodima revidenta nema nezakonitog postupanja tužene prilikom oduzimanja teretnog vozila tužiocu. Ovo iz razloga što je predmetno teretno vozilo oduzeto od strane organa tužene, a u granicama ovlašćenja koja su data na osnovu zakona za postupanje službenog lica organa unutrašnjih poslova kada postoje osnovi sumenje da je izvršeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti. Vozač kamiona S.J. je pravnosnažnom presudom oglašen krivim za krivično delo falsifikovanja isprave (registarske tablice iz člana 355. stav 2. a u vezi stava 1. Krivičnog zakona). Vozila su oduzeta zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršeno krivično delo falsifikovanja isprave za koje se goni po službenoj dužnosti, s tim da je istovremeno postojala i sumnja za izvršenje carinskog prekršaja zbog neprijavljivanja carinskom organu robe koja se unosi preko carinskog punkta. Vozilo je tužiocu vraćeno 30.07.2012. godine, pre okončanja krivičnog postupka.

Ukazivanje revidenta da je trebalo oduzeti samo tablice ukoliko je postojala sumnja da je izvršeno njihovo falsifikovanje, a ne i celokupno vozilo, nije pravno utemeljeno.

Ovo iz razloga što saobraćajne tablice predstavljaju sastavni deo teretnog vozila za koje su izdate, zbog čega je i oduzimanje vozila bilo u skladu sa zakonom propisanim postupkom. Činjenica što je vozač kamiona oslobođen presudom Prekršajnog suda u Prokuplju od 20.03.2012. godine krivice za carinski prekršaj nije od uticaja na pravilnost zaključka nižestepenih sudova da nema nezakonitog rada tužene, niti osnova za naknadu štete tužiocu, jer je isti pravnosnažno oglašen krivim za falsifikovanje javne isprave - tablica. Kako su pravilno zaključili nižestepeni sudovi, tuženi je u skladu sa ovlašćenjima koja su mu zakonom data izvršio privremeno oduzimanje stvari, čime u postupanju organa tuženog nema protivpravnosti, niti eventualne odgovornosti za štetu.

Navodi revidenta o pogrešnoj primeni materijalnog prava nisu osnovani.

Kako ne postoje revizijski razlozi, tako ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti, revizijski sud je primenom ovlašćenja iz člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci presude.

Predsednik veća-sudija

Branko Stanić,s.r.