Prev 80/2021 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 80/2021
25.02.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, u parnici tužioca Javno komunalno preduzeće GRADSKO ZELENILO Novi Sad, ul. Sutjeska br. 2, čiji je punomoćnik Rajko Marinković, advokat u ..., protiv tuženog Javno preduzeće POSLOVNI PROSTOR Novi Sad - u likvidaciji, koga zastupa Pravobranilaštvo grada Novog Sada, radi utvrđenja, vrednost predmeta spora 9.881.142,34 dinara, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 4512/18 od 22.10.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 25.02.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 4512/18 od 22.10.2020. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Novom Sadu P 447/17 od 22.05.2019. godine u stavu I izreke utvrđeno je potraživanje tužioca u iznosu od 15.597.097,02 dinara. Stavom II izreke obavezan je tuženi da tužiocu isplati iznos od 867.170,00 dinara na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.

Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 4512/18 od 22.10.2020. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena je navedena prvostepena presuda, a odbijen je i zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv drugostepene presude tuženi je izjavio blagovremenu reviziju.

U odgovoru na reviziju tužilac je osporio revizijske navode i predložio je da se revizija tuženog odbaci ili odbije kao neosnovana, a troškove revizijskog postupka je opredeljeno tražio.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 18/2020) i našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Prema odredbi člana 485. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, 72/11...18/20) revizija u privrednim sporovima nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne odluke ne prelazi dinarsku protivvrednost od 100.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužilac je tužbu podneo 28.04.2017. godine. Predmet tužbenog zahteva je utvrđenje potraživanja na ime glavnog duga u iznosu 9.881.142,34 dinara, i potraživanja na ime obračunatih kamata na iznos glavnog duga, ukupno 15.597.097,02 dinara.

Prema odredbi člana 28. Zakona o parničnom postupku, ako je za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Kamate se ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev. Potraživanje tužioca, koje je predmet utvrđenja, čini glavni dug u iznosu od 9.981.142,34 dinara, što je dinarska protivvrednost iznosa od 81.034,77 evra na dan podnošenja tužbe. Preostali iznos do iznosa od 15.597.097,02 dinara čine kamate na utvrđeni iznos glavnice, dakle sporedno traženje.

Kako je vrednost predmeta spora o kome je odlučeno pravnosnažnom drugostepenom odlukom koja se pobija revizijom, ispod zakonom propisanog revizijskog cenzusa u privrednom sporu, revizija tuženog nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga je primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Na osnovu ovlašćenja iz člana 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova u vezi sa podnetim odgovorom na reviziju, u stavu trećem izreke ove odluke, jer se ne radi o troškovima potrebnim radi vođenja parnice u smislu člana 154. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić