Prev 89/2023 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 89/2023
06.04.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici po tužbi tužioca Društveno preduzeće za proizvodnju i preradu mesa i za poljoprivrednu proizvodnju „JUGOCOOP“ – u stečaju, Bujanovac, čiji je punomoćnik Saša Stanković, advokat u ..., protiv tuženog „DELHAIZE SERBIA“ doo Beograd, čiji je punomoćnik Miloš Radojević, advokat u ..., radi naknade štete, vrednost predmeta spora 1.053.294,98 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda 9Pž 2331/22 od 20.10.2022. godine, u sednici veća održanoj 06. aprila 2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda 9Pž 2331/22 od 20.10.2022. godine.

ODBIJAJU SE zahtevi tužioca i tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog apelacionog suda 9Pž 2331/22 od 20.10.2022. godine preinačena je presuda Privrednog suda u Leskovcu 1P 891/2021 od 26.01.2022. godine tako što je odbijen tužbeni zahtev da se tuženi obaveže na isplatu iznosa od 1.053.294,98 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 15.04.2009. godine do isplate na ime naknade štete po osnovu krivice za proteka roka upotrebe na mesu i mesnim prerađevinama, i to pojedinačno navedene vrste, količine i cene, te je obavezan tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 198.258,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate i obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 152.766,00 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pozivajući se na odredbu člana 403. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju. Troškove za sastav odgovora na reviziju je tražio.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11... 18/20) i našao da revizija tužioca nije dozvoljena.

Prema odredbi člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku revizija je nedozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st. 1. i 3.), osim iz člana 404. ovog Zakona.

Odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku je propisano da su u postupku u privrednim sporovima, sporovi male vrednosti, sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 480. stav 2. Zakona o parničnom postupku je predviđeno da se u postupku u privrednim sporovima shodno primenjuju ostale odredbe ovog zakona. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP je propisano da protiv drugostepene odluke u sporovima male vrednosti nije dozvoljena revizija.

Predmetni spor, iniciran tužbom od 15.04.2009. godine, ima karakter privrednog spora, u smislu člana 480. Zakona o parničnom postupku. Vrednost predmeta spora iznosi 1.053.294,98 dinara.

Kako vrednost predmeta spora u ovom parničnom postupku očigledno ne prelazi iznos od 30.000 evra, sledi da se revizijom pobija presuda doneta u sporu male vrednosti.

U ovoj vrsti spora, revizija nije dozvoljena, na šta eksplicitno upućuje prethodno citirana odredba zakona.

Pri tom, zakonom propisana nedozvoljenost ovog vanrednog pravnog leka u ovoj vrsti spora, isključuje primenu opšteg pravila iz člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku prema kome je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka.

Kako je drugostepena odluka doneta u parnici u sporu male vrednosti u kojoj izjavljivanje ovog pravnog leka nije dozvoljeno, a tužilac se ne poziva na član 404. istog Zakona, niti revizijskim navodima suštinski predlaže da se o izjavljenoj reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, to je revizijski sud primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ove odluke, tako što je odbacio reviziju tužioca, kao nedozvoljenu.

U stavu drugom izreke, na osnovu odredbe iz člana 165. stav 1. Zakona o parničnom postupu odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po reviziji, jer sa revizijom nije uspeo, a primenom člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku i zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer troškovi nastali povodom odgovora na reviziju ne spadaju u nužne i potrebne troškove za odlučivanje o reviziji.

Predsednik veća-sudija

Branko Stanić, s. r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić