Rž 229/2015, Rev2 987/2015 nematerijalna šteta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž 229/2015
Rev2 987/2015
08.07.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca D.K. iz S., čiji je punomoćnik M.M., advokat iz B., protiv tuženog Ž.S. AD Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2939/11 od 29.08.2012. godine, u sednici održanoj 08.07.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE žalba tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R4 23/15 od 11.03.2015. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2939/11 od 29.08.2012. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P. 14472/10 od 17.05.2011. godine, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu, na ime naknade nematerijelne štete za pretrpljeni strah plati 200.000,00 dianra a za umanjenje životne aktivnosti 100.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 17.05.2011. godine do isplate, kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2939/11 od 29.08.2012. godine, žalba tužioca je odbijena, kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzeto dozvoljenom, primenom člana 395. Zakona o paričnom postupku.

Rešenjem R4 23/15 od 11.03.2015. godine, Apelacioni sud u Beogradu nije predložio Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 395. ZPP, nalazeći da za to nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi.

Tužilac je protiv rešenja drugostepenog suda izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene žalbe, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da se u konkretnom slučaju radi o postupku započetom pre stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku, odnosno pre 01.02.2012. godine („Službeni glasnik RS“ broj 72/11), pa se, primenom odredbe člana 506. stav 1. u vezi člana 508. tog Zakona, ovaj postupak ima sprovesti po odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 125/04 i 111/09), koji ne predviđa žalbu kao pravni lek koji se može izjaviti protiv rešenja drugostepenog suda, što i žalbu tužioca čini nedozvoljenom.

Naime, žalba kao pravni lek može se izjaviti protiv presude donete u prvom stepenu (član 355. ZPP) i protiv rešenja prvostepenog suda (član 385.ZPP).

Protiv odluka drugostepenog suda, odnosno protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu i rešenja drugostepenog suda, stranke mogu izjaviti reviziju (član 394. i 412. stav 5. ZPP). Kako je protiv rešenja drugostepenog suda izjavljena žalba, to je na osnovu člana 411. u vezi člana 373. ZPP odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2939/11 od 29.08.2012. godine, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 401. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 394. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 125/04 i 111/09), propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima kada se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima, potraživanja u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari, radi naknade štete, podneta je 30.07.2010. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela je 300.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, od 106,2256, dinara za 1 evro, predstavlja dinarsku protivvrednost 2.824,18 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko- pravnom sporu u kome se i tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 100.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom odredbe člana 394. stav 2. ZPP.

Na osnovu člana 404. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.