Rž g 1254/2015 zaštita prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi protiv dužnika u restrukturiranju

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž g 1254/2015
09.09.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Slađane Nakić-Momirović i Marine Govedarica, članova veća, u postupku predlagača S.V. iz R., čiji je punomoćnik M. C., advokat iz R., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Kraljevu R4 I 114/14 od 10.06.2015. godine, u sednici održanoj 09.09.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana žalba predlagača S.V. iz Raške i POTVRĐUJE rešenje Višeg suda u Kraljevu R4 I 114/14 od 10.06.2015. godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova drugostepenog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Kraljevu R4 I 114/14 od 10.06.2015. godine, stavom prvim, odbijen je kao neosnovan zahtev podnosioca Maline Rosić za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, kao i zahtev za naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u dinarskoj protivvrednosti od 5000,00 evra i utvrđeno je da podnosiocu zahteva nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u izvršnim postupcima koji su se vodili pred Osnovnim sudom u Kraljevu, Sudska jedinica Raška, a sada se vode pred Osnovnim sudom u Raškoj, u predmetima I 1253/11 i I 1831/11. Stavom drugim i trećim izreke je odlučeno da se, po pravnosnažnosti rešenja, predmet vrati Ustavnom sudu Republike Srbije, radi odlučivanja o povredi prava na imovinu i o naknadi materijalne štete i određeno je da podnosilac zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku snosi troškove podnetog zahteva.

Protiv navedenog rešenja, predlagač je blagovremeno izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba vanparničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primene materijalnog prava. Odlučujući o žalbi predlagača, na osnovu člana 8b stav 3. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ broj 116/08 ... 101/13), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje, primenom člana 386. u vezi člana 402. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 55/14), na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ broj 25/82 ... „Službeni glasnik RS“ broj 46/95 ... 6/15) na čiju primenu upućuje član 8v Zakona o uređenju sudova, pa je našao da je žalba predlagača neosnovana.

U postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 1,2,3,5,7. i 9. ZPP, na koje Vrhovni kasacioni sud kao drugostepeni sud, pazi po službenoj dužnosti. Odluka je jasna, obrazložena, neprotivrečna i sadrži sve razloge o bitnim činjenicama, pa se neosnovano u žalbi ukazuje da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374 stav. 2. tačka 12 ZPP-a.

Prema razlozima pobijanog rešenja, predlagač je 28.03.2014. godine podnela ustavnu žalbu Ustavnom sudu, u kojoj je tražila da se utvrdi da joj je povređeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu u izvršnim postupcima koji se vode pred Osnovnim sudom u Raškoj u predmetima I 1253/11 i I 1838/11. Posle izmena i dopuna Zakona o uređenju sudova, Ustavni sud je predmet prosledio Apelacionom sudu u Kragujevcu, koji je ustupio spise na nadležnost Višem sudu u Kraljevu. Kako predlagač svoja potraživanja utvrđena na osnovu pravnosnažnih i izvršnih presuda Opštinskog suda u Raškoj P1 697/07 od 22.05.2008. godine i P1 563/08 od 25.12.2008. godine nije mogla da naplati, dana 18.04.2011. godine podnela je prvi, a dana 10.06.2011. godine drugi predlog za izvršenje protiv poslodavca i predložila da se izvršenje sprovede plenidbom novčanih sredstava koja se vode na računima izvršnog dužnika. Na osnovu podnetih predloga doneta su rešenja o izvršenju I 1253/11 dana 19.05.2011. godine i I 1838/11 dana 13.06.2011. godine, kojima se dozvoljavaju predložena izvršenja. Zaključcima izvršnog suda od 19.05.2011. godine i od 13.06.2011. godine dat je nalog Narodnoj banci Srbije-Odeljenje prinudne naplate u Kragujevcu da izvrši navedena rešenje o izvršenju. Na rešenja o izvršenju izvršni dužnik je 27.05.2011. godine i 16.06.2011. godine uložila prigovore koji su odbijeni kao neosnovani rešenjima IP veća Osnovnog suda u Kraljevu IPV I 198/12 od 09.03.2012. godine i IPV I 478/12 od 14.03.2012. godine. Rešenje je dostavljeno strankama. Do momenta donošenja pobijanog rešenja, izvršenje još uvek nije sprovedeno, po nalogu datom Narodnoj banci Srbije, zaključkom izvršnog suda. Izvršni dužnik se nalazi u postupku restrukturiranja počev od 09.08.2007.godine.

Vrhovni kasacioni sud nalazi, da je Viši sud u Kraljevu analizom dužine trajanja postupka kao i preduzetih procesnih radnji od strane suda i ponašanja izvršnog poverioca, ovde predlagača, u toj pravnoj stvari, pravilno ocenio da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Naime, prema članu 32. stav 1. Ustava Republike Srbije svako ima pravo da mu nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega. Prema članu 8b Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, na postupak za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku shodno se primenjuju odredbe koje regulišu vanparnični postupak. Zakon o vanparničnom postupku odredbom člana 30. stav 2. upućuje na shodnu primenu Zakona o parničnom postupku, koji u članu 10. propisuje da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku, da se postupak sprovede bez odugovlačenja, u skladu sa prethodno određenim vremenskim okvirima za preduzimanje parničnih radnji i sa što manje troškova.

Razumna dužina sudskog postupka predstavlja optimalno vreme da se odluči o pravu stranke koje je sporno, da bi se neizvesnost otklonila a stranka dobila saznanje da li joj sporno pravo pripada ili ne, čime se obezbeđuje i pravna sigurnost stranaka. Međutim, optimalno potrebno vreme za okončanje postupka je relativna kategorija, koja se procenjuje u svakom konkretnom slučaju na osnovu okolnosti koje se tiču složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u sudskom postupku, ponašanja podnosioca zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, postupanje suda, prirode zahteva odnosno značaja predmeta spora za podnosioca zahteva.

S obzirom na navedene kriterijume, Viši sud u Kraljevu je pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je sud dužan da postupa hitno, što je prvostepeni sud u postupku izvršenja i činio, te je postupao efikasno prilikom vođenja ovog izvršnog postupka. Izvršne radnje sprovedene su u kratkim vremenskim rokovima, te je prvostepeni sud u svemu postupao u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku odnosno Zakona o izvršenju i obezbeđenju. Iako je IP veće u drugostepenom postupku postupalo neblagovremeno, jer je svoje odluke po prigovorim donelo u dužem vremenskom periodu – preko devet meseci, ta činjenica nije od uticaja na pravo izvršnog poverioca da ostvari svoje novčano potraživanje prema izvršnom dužniku, jer je u članu 40. stav 4. Zakona o izvršenju i obezbeđenju predviđeno da prigovor ne odlaže izvršenje, a posebno kod činjenice da je prigovor izvršnog dužnika odbijen, kako to sve pravilno zaključuje prvostepeni sud. Stoga je neosnovan navod žalbe da sud nije blagovremeno postupao i da nije sprovedeno rešenje o izvršenju. Reč je o izvršnom postupku koji je složen usled činjenica da je nad izvršnim dužnikom pokrenut postupak restrukturiranja. Međutim, predlagač, kao izvršni poverilac, delimično je doprinela dužini trajanja postupka, s obzirom da nije preduzimala izvršne radnje u postupku pred sudom koje bi mogle ubrzati ili da dovesti do naplate njenih potraživanja prema izvršnom dužniku, pa činjenica da se predlagač obraćala nadležnim organima i licima u Republici Srbiji, sama po sebi, ne utiče na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari. Nije od uticaja ni navod žalbe da je izvršni dužnik solventan kod činjenice da izvršni poverilac tokom postupka nije promenila sredstvo izvršenja. Na osnovu iznetog, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je Viši sud u Kraljevu pravilno ocenio da predlagaču nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zagarantovano odredbom člana 32. stav 1. Ustava i pravilno odlučio kada je odbio zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku saglasno odredbama člana 8a i 8b Zakona o uređenju sudova.

Iz navedenih razloga, neosnovano žalbom predlagač pobija odluku Višeg suda u Kraljevu.

Vrhovni kasacioni sud je cenio ostale navode u žalbi predlagača, ali je našao da su neosnovani i ne utiču na pravilnu odluku Višeg suda u Kraljevu.

Na osnovu iznetog, primenom člana 401. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Odluka o troškovima drugostepenog postupka, kao u drugom stavu izreke, doneta je na osnovu ovlašćenja iz člana 165. stav 1. u vezi člana 153. i 154. ZPP.

Predsednik veća–sudija

Milomir Nikolić,s.r.