Rž g 257/2014 hitnost postupka za lišenje poslovne sposobnosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž g 257/2014
26.11.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i Lidije Đukić, članova veća, u postupku predlagača B.R. iz L., čiji je punomoćnik T.E. advokat iz Č., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Čačku R4 P 10/14 od 16.09.2014. godine, u sednici održanoj 26.11.2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana žalba predlagača B.R. i POTVRĐUJE rešenje Višeg suda u Čačku R4 P 10/14 od 16.09.2014. godine u stavu trećem izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Ustavnom sudu Republike Srbije predlagač B.R. je 20.02.2012. godine podneo ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Ustavni sud nije odlučio o ustavnoj žalbi i predmet je 23.05.2014. godine dostavio Apelacionom sudu u Kragujevcu, koji je rešenjem R4 g 296/14 od 24.07.2014. godine spise predmeta ustupio na nadležnost Višem sudu u Čačku.

Zakon o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ broj 101/2013), koji je stupio na snagu 21.05.2014. godine u članu 2. reguliše pružanje zaštite prava na suđenje u razumnom roku u nezavršenim predmetima, po zahtevima stranaka u sudskim postupcima koje smatraju da im je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenjem Višeg suda u Čačku R4 P 10/14 od 16.09.2014. godine stavom prvim izreke usvojen je zahtev podnosioca B.R. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i utvrđeno da je u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Ivanjici pod brojem R2 38/10 podnosiocu zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije; stavom drugim izreke, naloženo je Osnovnom sudu u Ivanjici da preduzme sve mere kako bi se postupak iz stava prvog okončao u roku od šest meseci po pravnosnažnosti rešenja; stavom trećim izreke, utvrđeno je pravo na naknadu za povredu prava na suđenje u razumnom roku predlagaču u iznosu od 300 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, na teret budžetskih sredstava suda – razdeo Ministarstva pravde i državne uprave.

Protiv stava trećeg izreke rešenja Višeg suda u Čačku R4 P 10/14 od 16.09.2014. godine, predlagač je izjavio žalbu.

Odlučujući o izjavljenoj žalbi na osnovu člana 8b stav 3. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ broj 116/08 i 101/2013), primenom člana 402. u vezi člana 386. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, na čiju primenu upućuje član 8v Zakona o uređenju sudova, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je žalba predlagača nije osnovana.

U postupku donošenja ožalbenog rešenja, nije učinjena bitna povreda postupka iz člana 374. stav 2. tačka 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koje se u postupku po žalbi pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, inicijativom Centra za socijalni rad u Guči od 27.02.2004. godine, pokrenut je 05.03.2004. godine postupak za lišenje poslovne sposobnosti B.R.. Rešenjem Opštinskog suda u Guči od 27.09.2006. godine B.R. je lišen poslovne sposobnosti, koje je drugostepenim rešenjem ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovljenom postupku, prvostepeni sud je zakazao više ročišta na koja je pristupao protivnik predlagača B.R., međutim ročišta su na njegov zahtev odlagana usled nemogućnosti punomoćnika da pristupi na ročište, potom zbog podnošenja zahteva za izuzeće sudija koji su postupali u predmetu ili zbog podnošenja zahteva za delegaciju suda.

Analizirajući dužinu trajanja postupka, viši sud je utvrdio da postupak za lišenje poslovne sposobnosti B.R. nije okončan više od 10 godina te je utvrđeno da je povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku, naloženo Osnovnom sudu u Ivanjici da preduzme sve mere kako bi se postupak okončao u roku od šest meseci od pravnosnažnosti prvostepenog rešenja. Predlagaču je određena primerena naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku od 300 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate.

Zakon o uređenju sudova u članu 8b stav 1. propisuje da ako neposredno viši sud utvrdi da je zahtev podnosioca osnovan, može odrediti primerenu naknadu za povredu prava na suđenje u razumnom roku i odrediti rok u kome će niži sud okončati postupak u kome je učinjena povreda prava na suđenje u razumnom roku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u postupku za lišenje poslovne sposobnosti B.R. sud nije postupao efikasno, bez obzira što je lice o čijem pravu se odlučuje svojim radnjama doprinelo dužini trajanja postupka. Međutim, ovim se ne može opravdati dužina trajanja postupka preko 10 godina, koji je po svojoj prirodi hitan obzirom da je lice o čijim pravima se odlučuje od 2004. godine u neizvesnosti da li će mu biti oduzeta poslovna sposobnost.

Međutim, žalbom se neosnovano pobija visina naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku jer je pravna priroda ove naknade, koju sud može ali ne mora odrediti, satisfakcija za učinjenu povredu prava, a ne naknada štete zbog povrede nekog ličnog ili imovinskog prava. Kada je stranci u sudskom postupku povređeno pravo na suđenje u razumnom roku primarni cilj je da se sudski postupak završi, a eventualno određivanje naknade za povredu prava je sekundarnog karaktera. Visina naknade se određuje na osnovu okolnosti konkretnog slučaja, kao i kriterijuma za ocenu dužine trajanja postupka kao što su složenost predmeta, postupanje suda, ponašanje predlagača i značaj spora za podnosioca zahteva.

Stoga je prvosteni sud pravilno primenio materijalno pravo, kada je odredio visinu naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku, jer ovaj iznos predstavlja primerenu satisfakciju predlagaču uz izrečenu meru za ubrzanje postupka.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 401. tačka 2. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.