Rž gp 522/2015 zaštita prava na imovinu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž gp 522/2015
22.10.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Gordane Ajnšpiler Popović i Branislave Apostolović, članova veća, u predmetu predlagača S.N. iz V., koju zastupa punomoćnik T.S., advokat iz L., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača, izjavljenoj protiv rešenja Privrednog apelacionog suda R4 St br. 81/2015 od 20.08.2015. godine, u sednici veća održanoj 22.10.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana žalba predlagača i POTVRĐUJE rešenje Privrednog apelacionog suda R4 St br. 81/2015 od 20.08.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Privrednog apelacionog suda R4 St br. 81/2015 od 20.08.2015. godine, u stavu 1. izreke, odbačen je zahtev predlagača kojim je tražila da se utvrdi da joj je u postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Leskovcu pod br. I 38/04 i Privrednim sudom u Leskovcu pod St 23/10 povređeno pravo na imovinu i nesmetano uživanje imovine iz člana 58. stav 1. i 2. Ustava Republike Srbije. U stavu 2. izreke, odbačen je zahtev predlagača kojim je tražila da sud obaveže Republiku Srbiju da namiri potraživanje podnosioca u iznosu od 111.553,79 dinara ili 962 evra iz budžetskih sredstava. U stavu 3. izreke, odbijen je zahtev predlagača kojim je tražila da se utvrdi da joj je u postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu pod br. St 23/10 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, te da se utvrdi primerena naknada zbog povrede istog prava u iznosu od 300.000,00 dinara, kao i troškovi u iznosu od 60.000,00 dinara.

Protiv navedenog rešenja predlagač je blagovremeno izjavila žalbu, pobijajući ga zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o žalbi predlagača, na osnovu člana 8b. stav 3. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'' br. 116/08, ... 101/13), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom člana 386. i člana 402. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11...55/14), u vezi sa članom 30. stav 2. ZVP (''Službeni glasnik SRS'' br. 25/82 .... ''Službeni glasnik RS'', br. 46/95....55/14), koji se primenjuje na osnovu člana 8 v. Zakona o uređenju sudova, te je našao da žalba predlagača nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 1, 2, 3, 5, 7. i 9. ZPP, na koje Vrhovni kasacioni sud, kao drugostepeni sud, pazi po službenoj dužnosti, a žalbom se ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz navedene zakonske odredbe.

Polazeći od činjenice da je prema odredbi člana 8a. stav 1. i 2. Zakona o uređenju sudova, neposredno viši sud ovlašćen da odlučuje samo o povredi prava na suđenje u razumnom roku, a ne i o povredi prava na imovinu i nesmetano uživanje imovine, prvostepeni sud je pravilno odbacio zahtev predlagača da se utvrdi da joj je u postupku koji se vodi pred Opštinskim sudom u Leskovcu pod br. I 38/04 i Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St 23/10 povređeno pravo na imovinu i nesmetano uživanje imovine.

Prema odredbi člana 8b stav 1. Zakona o uređenju sudova, sud koji odlučuje o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku može ukoliko utvrdi povredu ovog prava predlagaču da dosudi primerenu naknadu nematerijalne štete, ali nije nadležan da odlučuje o naknadi materijalne štete zbog neizmirenog potraživanja. Stoga je prvostepeni sud pravilno odbacio i zahtev predlagača za namirenje potraživanja predlagača u iznosu od 111.553,79 dinara ili 962 evra iz budžetskih sredstava.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju predlagač je podnela zahtev za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku dana 03.09.2014. godine, o kojem zahtevu je odlučeno rešenjem prvostepenog suda R4 St 921/14 od 17.12.2014. godine, kojim je utvrđena povreda prava predlagača na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu pod br. St 23/10 (Stečajni dužnik DP I. L.) i istom sudu naloženo da preduzme sve mere kako bi se stečajni postupak okončao.

Dopisom stečajnog sudije St 23/10 od 12.03.2015. godine, upućenom stečajnom upravniku, stečajni sudija je konstatovao da je stečajnog upravnika već upozorila na pokrenute postupke za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, te da mu uz dopis dostavlja kopije rešenja kojima je utvrđena povreda prava. Zaključkom od 12.03.2015. godine stečajni sudija je naložila stečajnom upravniku da u roku od 8 dana započne postupak prodaje preostalog dela imovine i preduzme radnje radi bržeg okončanja postupka.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilan je zaključak prvostepenog suda da su u predmetnom stečajnom postupku, posle donošenja rešenja od 17.12.2014. godine, preduzete odgovarajuće mere radi okončanja postupka, te da od donošenja rešenja od 17.12.2014. godine do podnošenja novog predloga predlagača za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, nema povrede ovog prava.

Stoga je prvostepeni sud pravilno odbio zahtev predlagača da se utvrdi da joj je u predmetnom stečajnom postupku povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao i zahtev za naknadu nematerijalne štete. Za svoj pravni stav prvostepeni sud je dao razloge koje prihvata i ovaj sud.

Sa izloženog, a na osnovu člana 401. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branko Stanić,s.r.