Rž k 151/2015 doprinos drugih državnih organa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž k 151/2015
13.11.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u postupku predlagača A.G., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Nišu 13R4 k 12/15 od 28.08.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 13.11.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

USVAJA SE žalba predlagača A.G., pa se UKIDA rešenje Višeg suda u Nišu 13R4 k 12/15 od 28.08.2015. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Nišu 13R4 k 12/15 od 28.08.2015. godine, utvrđeno je da predlagaču A.G. nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Nišu u predmetu 5K 6260/10.

Protiv tog rešenja žalbu je podneo predlagač A.G., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa predlogom da se žalba usvoji, pobijano rešenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je odlučujući o žalbi na osnovu odredbe člana 8b. stav 3. Zakona o uređenju sudova, ispitao pobijano rešenje, primenom odredbe člana 386. u vezi odredbe člana 402. Zakona o parničnom postupku, u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku. koji se primenjuje na osnovu odredbe član 8v. Zakona o uređenju sudova, pa je našao:

Žalba je osnovana.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije propisano je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Odredbom člana 14. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da je sud dužan da krivični postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava usmerenu na odugovlačenje postupka.

Odredbom člana 8a. Zakona o uređenju sudova propisano je da stranka u sudskom postupku, koja smatra da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku može neposredno višem sudu podneti zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Iz spisa predmeta proizilazi da je predlagač A.G., podneo Višem sudu u Nišu zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, kojim je tražio da sud utvrdi povredu prava i predlagaču odredi primerenu naknadu.

Pobijanim rešenjem utvrđeno je da predlagaču A.G. nije povređeno pravno na suđenje u razumnom roku, u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Nišu u predmetu 5K 6260/10, a kao razlog zbog kojeg smatra da predlagaču nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku navodi da „u dužem vremenskom periodu sud nije mogao da obezbedi prisustvo upravo predlagača kao optuženog, da se nije odazivao pozivu suda, već da je njegovo prisustvo bilo obezbeđeno nakon naredbi za dovođenje od strane PU i naredbi za dovođenje od strane KPZ u kome je izdržavao kaznu, a u jednom periodu nije ni mogao da mu se uruči poziv za pretres, imajući u vidu da su se povratnice vraćale sa konstatacijom da je „odseljen sa adrese koju je sudu saopštio kao adresu na kojoj boravi, i da nije obavestio sud o promeni boravišta“.

Ispitujući pobijano rešenje Vrhovni kasacioni sud je našao da je paušalan zaključak prvostepenog suda kojim je utvrđeno da predlagaču A.G. nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, te da je prvostepeni sud pobijano rešenje doneo uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u smislu člana 375. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Naime, iz spisa predmeta proizilazi da desetine glavnih pretresa nije održano u krivičnom predmetu 5K 6260/10 koji se vodi pred Osnovnim sudom u Nišu, protiv okrivljenog A.G., ovde predlagača, a iz razloga što okrivljeni nije pristupio glavnom pretresu.

Merđutim, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda okrivljeni nije odgovoran što po naredbi za dovođenje nije priveden iz KPZ Niš, niti je odgovoran što u situaciji kad je sud imao podatak da je okrivljeni u pritvoru u više navrata pozivao ga na kućnu adresu.

Stoga je neophodno da prvostepeni sud tačno utvrdi kakav je doprinos okrivljenog u trajanju ovog krivičnog postupka, u smislu da tačno utvrdi koliko puta je upravo okrivljeni skrivio odlaganje glavnog pretresa, u smislu da je uredno obavešten o održavanju istog, a na poziv se bez opravdanog razloga nije odazvao. Potom je potrebno da sud utvrdi u kojoj meri na dužinu ovog postupka su uticali i organi koji su postupali, kako KPZ u Nišu tako i policijski organi koji su izvršavali naredbe suda za privođenje, te samog suda u smislu preduzimanja adekvatnih i zakonitih radnji za obezbeđenje prisustva okrivljenog glavnom pretresu.

Navedene činjenice prvostepeni sud nije utvrdio, te je pobijano rešenje doneto uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u smislu člana 375. stav 1. Zakona o parničnom postupku, pa je Vrhovni kasacioni sud ukinuo rešenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će imati u vidu sve primedbe iz ovog rešenja, postupiti po istom i doneti zakonitu i pravilnu odluku.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 401. tačka 3. Zakona o parničnom postupku i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku i člana 8v. Zakona o uređenju sudova odlučio kao u izreci rešenja.

Zapisničar - savetnik                                                                                                     Predsednik veća - sudija

Mila Ristić,s.r.                                                                                                                 Nevenka Važić,s.r.