Rž1 gp 2/2021 1.6.6.7

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 2/2021
28.05.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Tatjana Matković Stefanović, u predmetu predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Milić Strahinja, advokat iz ..., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Privrednog apelacionog suda R4 p 41/20 od 11.01.2021. godine, doneo je dana 28.05.2021. godine,

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Privrednog apelacionog suda R4 p 41/20 od 11.01.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Privrednog apelacionog suda R4 p 41/20 od 11.01.2021. godine odbijen je kao neosnovan prigovor AA iz ... radi ubrzanja postupka i utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku pred Privrednim apelacionim sudom u predmetu Pž 5564/19.

Protiv navedenog rešenja predlagač je izjavio žalbu, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji žalbu i preinači prvostepeno rešenje tako što će usvojiti prigovor predlagača u celosti.

Ispitujući pobijano rešenje na osnovu člana 16. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/2015) odlučeno je da žalba nije osnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen godišnjim rasporedom u smislu člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.

Iz stanja u spisima proizlazi da je predlagač AA iz ... podneo Privrednom apelacionom sudu u Beogradu prigovor radi ubrzanja postupka i utvđenja povrede na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog apelacionog suda Pž 5564/2019.

Postupajući po navedenom prigovoru Privredni apelacioni sud je utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari podneta 11.04.2013. godine kojom je zahtevano poništenje odluke Skupštine tuženog, a preciziranim zahtevom i naknada štete. Utvrđeno je da je postupak vođen bez odugovlačenja, da je u istom rešavano o prethodnom pravnom pitanju, da je određivan zastoj usled postupka po reviziji. Svi postupci po žalbi su okončani brzo i u istoj godini kada su podneti, ročišta su zakazivana i održavana u odgovarajućem ritmu, na koje stranke nisu imale primedbe. U toku prvostepenog postupka samo jedno ročište je odloženo usled bolesti postupajućeg sudije. Tužba je u toku postupka izmenjena, nakon više od 3 godine od podnošenja tužbe predloženo je veštačenje, tek po uplati predujma od strane tužioca. Predmet je bio i na postupku pred Privrednim apelacionim sudom koji je ukinuo prvobitnu donetu presudu. U pogledu postupanja Privrednog apelacionog suda utvrđeno je da nema povrede prava na suđenje u razumnom roku, s obzirom na broj predmeta koji se rešava pred istim, složenost činjenične i pravne osnove ove pravne stvari pri čemu rešenje po žalbi u ovoj pravnoj stvari ne spada u red jednostavnih, već vrlo složenih činjeničnih i pravnih pitanja. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje Privredni apelacioni sud je zaključio da prvostepeni i drugostepeni sud nisu imali zaostoja u radu koji bi se mogli pripisati njihovoj krivici ili nepostupanje u određenim rokovima, pa je primenom merila predviđenih odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku odbio prigovor predlagača kao neosnovan.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije („Službeni glasnik RS“ broj 98/2006) propisano je da svako ima pravo da mu nezavistan, nepristrasan i zakonom već ustanovljeni sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanostima sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaj predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonskih rokova za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluka.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilan zaključak Privrednog apelacionog suda da predlagaču nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Iz utvrđenog činjeničnog stanja i žalbenih navoda proizlazi da inicijalni akt u predmetnoj pravnoj stvari podnet 11.04.2013. godine. U periodu od podnošenja tužbe do podnošenja prigovora zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku pravnosnažno je odlučeno o delu tužbenog zahteva delimičnom presudom Privrednog suda u Somboru P 539/2013 od 11.03.2014. godine, pri čemu je odluka po žalbi u ovom delu doneta 29.10.2014. godine; da je u preostalom delu tužbenog zahteva naknade štete odlučeno presudom Privrednog suda u Somboru P 533/2015 od 20.10.2016. godine koja je ukinuta po žalbi odlukom Privrednog apelacionog suda i premet je vraćen na ponovni postupak 02.04.2018. godine; da je prvostepeni sud u ponovnom postupku doneo novu odluku o tužbenom zahtevu za naknadu štete i da su spisi ponovo dostavljeni drugostepenom sudu na postupak po žalbi. Shodno tome sama dužina trajanja prvostepenog i drugostepenog postupka do podnošenja prigovora ne dovodi do zaključka da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, s obzirom na efikasno postupanje sudova koje se ogleda kroz donete odluke o tužbenom zahtevu odnosno o izjavljenim žalbama, stim što iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi i da je postupak bio u zastoju zbog izjavljene revizije.

Ne može se prihvatiti ni kao osnovani žalbeni navodi da sudovi nisu bili efikasni u postupanju, jer razmaci u kojima su zakazivana ročišta ne ukazuju na neopravdano dug vremenski period koji bi imao za posledicu povredu prava na suđenje u razumnom roku. Iz stanja u spisima proizlazi da je postupak bio u prekidu zbog smrti stranke, jer je na strani tužioca bilo više lica; da se o zahtevu za naknadu štete nije moglo odlučivati pre pravnosnažnosti delimične presude kojom je odlučeno o zahtevu za poništaj odluke tuženog; da je ročište odloženo i zbog bolesti sudije, a koji razlozi se ne mogu okarakterisati kao propusti suda koji su doveli do odugovlačenja postupka.

Tačno je da nova odluka po žalbi nije doneta u roku iz člana 383. ZPP. Međutim, navedeni rok je po svojoj prirodi instruktivan, tako da nepostupanje u istom nema po automatizmu za posledicu povredu prava na suđenje u razumnom roku. Sa druge strane sud je dužan da rešava predmete po redosledu prijema, o čemu se mora voditi računa kao jednom od merila iz člana 4. Zakona, stim što iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da navedeno merilo nije poštovano od strane drugostepenog suda. Shodno tome pravilan je zaključak Privrednog apelacionog suda da primenom merila za ocenu trajanja suđenja u razumnom roku iz odredbe člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, da je prigovor predlagača neosnovan.

Primenom odredbe člana 18. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku odlučeno je kao u izreci rešenja.

S u d i j a

Tatjana Matković Stefanović, s.r.

POUKA O PRAVNOM LEKU:

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić