Rž1 u 30/2020 1.6.6.7; pravni lekovi za ubrzani postupak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 30/2020
08.07.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, vršilac funkcije predsednika suda Dragomir Milojević, u predmetu predlagača AA iz ..., ul. .... br. ...., BB iz ...., ul. ... br. ..., VV iz ..., ul. .... br. ...., GG iz ..., ul. .... br. ..., DD iz ..., ul. ... br. ...., ĐĐ iz ..., ul. ... br. ..., EE iz ..., ul. ... br. ..., ŽŽ iz ... ul. ... br. ..., ZZ iz ..., ul. ... br. ..., II iz ..., ul. ... br. ..., JJ iz ..., ul. ... br. ... i KK iz ..., ul. ... br. ..., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 5/2020 od 24.02.2020. godine, nakon sprovedenog ispitnog postupka, doneo je dana 08.07.2020. godine

R E Š E NJ E

ODBIJA SE, kao neosnovana, žalba predlagača i potvrđuje rešenje Upravnog suda R4 u 5/2020 od 24.02.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagači su dana 02.03.2020. godine podneli Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 5/2020 od 24.02.2020. godine, kojim je odbijen njihov prigovor radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda 8 U 4194/2019, kao neosnovan.

Protiv ovog rešenja predlagači su izjavili žalbu iz svih zakonskih razloga. U žalbi su naveli da sudija Upravnog suda nije imao u vidu da neki upravni postupci (kao napr. za kp. .../..., .../..., .../..., .../..., ... i ...) traju preko 15 godina, da tužioci u upravnom sporu, kao raniji vlasnici, traže upis (vraćanje) prava vlasništva koje im je na spornim katastarskim parcelama oduzeto u postupku eksproprijacije, a da GO Grocka „namerno radi kupovine vremena“ vrši opstrukciju, te da im je povređeno pravo na imovinu. Predložili su da Vrhovni kasacioni sud usvoji žalbu predlagača i utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Upravnog suda 8 U 4194/2019.

Odlučujući o žalbi predlagača, na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ br. 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ br. 25/82... „Službeni glasnik RS“ br. 106/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom člana 387. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, sa izmenama) i zaključio da je žalba neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz spisa predmeta Upravnog suda 8 U 4194/2019 i R4 u 5/2020 utvrđeno je da su AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ..., DD iz ..., ĐĐ iz ..., EE iz ..., ŽŽ iz ..., ZZ iz ..., II iz ..., JJ iz ... i KK iz ... (ovde predlagači) dana 18.03.2019. godine podneli Upravnom sudu tužbu protiv Republičkog geodetskog zavoda, radi poništaja rešenja od 31.01.2019. godine, kojim je poništeno rešenje Republičkog geodetskog zavoda – Službe za katastar nepokretnosti Grocka od 25.09.2017. godine i određeno da se predmet vraća prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Navedenim rešenjem od 25.09.2017. godine (koje je doneto u ponovljenom postupku, nakon što je rešenjem tuženog br. .../... poništeno rešenje Službe za katastar nepokretnosti Grocka, br. .../... od 29.03.2016. godine) odbijen je, kao neosnovan, zahtev „Vemus transport i remont“ doo iz ... (zainteresovanog lica u ovom predmetu) za konverziju bez naknade prava korišćenja na katastarskim parcelama KO ..., pojedinačno označenim u dispozitivu, upisanim u list nepokretnosti ... Republika Srbija, pravo korišćenja „Vemus transport i remont“ doo iz ... sa 32/100 idealnih delova, „Sava transport“ ad iz ... sa 18/100 idealnih delova, „Transpoirt Voždovac“ ad iz ... sa 32/100 idealnih delova i „Transport Zemun“ ad iz ... sa 18/100 idealnih delova u pravo svojine. Postupajući po zahtevu Upravnog suda 8 U 4194/2019 od 21.03.2019. godine tuženi je dostavio odgovor na tužbu i spise predmeta dana 13.09.2019. godine, a zainteresovano lice je, postupajući po zahtevu Upravnog suda od 05.08.2019. godine, preko punomoćnika, dostavilo odgovor na tužbu dana 25.09.2019. godine.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, propisano je da svako ima pravo da mu nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Polazeći od činjenica i okolnosti ovog slučaja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilno postupio Upravni sud kada je odbio prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu tog suda 8 U 4194/2019. Naime, upravni spor je u navedenom predmetu otpočeo podnošenjem tužbe Upravnom sudu 18.03.2019. godine, sud je već 21.03.2019. godine dostavio tužbu na odgovor tuženom organu i zatražio spise predmeta, a 05.08.2019. godine omogućio zainteresovanom licu da učestvuje u upravnom sporu tako što ga je pozvao da dostavi odgovor na tužbu, što je on i učinio dana 25.09.2019. godine. Predlagači su 08.01.2020. godine podneli prigovor radi ubrzavanja postupka, navodeći da im je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. U tom trenutku upravni spor je trajao nešto više od devet meseci i za to vreme objektivno nije mogao biti okončan, jer je sud preduzimao radnje u prethodnom postupku, kako bi obezbedio preduslove za odlučivanje o tužbi. Pored toga, radi se o višestranačkom predmetu, koji je složene prirode zbog obimne dokazne građe i u kome je neophodno održavanje usmene javne rasprave. Predmet ove upravne stvari po zakonu nije hitan i ne zahteva prioritetno postupanje suda.

Vrhovni kasacioni sud ističe da je u svojoj praksi Evropski sud za ljudska prava izrazio stav prema kome samo ona odlaganja za koja se država može smatrati odgovornom mogu opravdati nalaz da je prekoračen razumni rok (stav 61. Presude od 13.11.2003. godine donete u predmetu Napijalo protiv Hrvatske, broj predstavke 66485/01). Prilikom odlučivanja Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu žalbene navode kojima se ukazuje na to da neki upravni postupci traju preko 15 godina. Prema pravnom stavu Vrhovnog kasacionog suda, efikasno postupanje suda u upravnom sporu ne isključuje ocenu vremenskog aspekta upravnog postupka koji predstavlja integralni deo odlučivanja o upravnoj stvari, Međutim, ovaj sud ukazuje i na to da se Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, pre svega, ostvaruje zaštita prava stranaka na suđenje u razumnom roku u sudskom postupku. Prigovor radi ubrzavanja postupka, kao jedno od sredstava kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku, ima prvenstveno preventivno dejstvo jer služi ubrzanju postupka, a zatim i kompezatorno dejstvo. Međutim, predlagači ni u prigovoru, niti u žalbi nisu zahtevali preduzimanje procesnih radnji kojima bi bio delotvorno ubrzan postupak u upravnom sporu, već su tražili samo utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku, čime se ostvaruju preduslovi za kompezatorno dejstvo prigovora i žalbe, a što nije njihov jedini i osnovni cilj.

S obzirom da je Upravni sud, i pre podnošenja prigovora radi ubrzanja postupka u predmetu tog suda 8 U 4194/2019, bio aktivan nalaganjem tuženom da dostavi odgovor na tužbu, pribavljanjem spisa predmeta, kao i zahtevom zainteresovanom licu da dostavi odgovor na tužbu, te da je od podnošenja tužbe do podnošenja prigovora protekao period od nepunih deset meseci, za sada nema osnova za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Sa izloženog, primenom odredbe člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučeno je kao u izreci.

V.f. predsednika suda

Dragomir Milojević, s.r.

POUKA O PRAVNOM LEKU:

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić