Rž1 u 68/2023 1.6.6.7; pravni lekovi za ubrzanje postupka

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 68/2023
05.06.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, sudija Jelena Ivanović, u predmetu predlagača AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Nebojša Šeperac, advokat iz ..., ulica ... broj .., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 100/23 od 04.05.2023. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je 05.06.2023. godine, nakon sprovedenog ispitnog postupka

R E Š E NJ E

ODBIJA SE žalba predlagača i potvrđuje rešenje Upravnog suda R4 u 100/23 od 04.05.2023. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je dana 12.05.2023. godine podnela Vrhovnom sudu, preko Upravnog suda žalbu (primljenu u Vrhovnom sudu 16.05.2023. godine), protiv rešenja Upravnog suda R4 u 100/23 od 04.05.2023. godine, kojim je odbijen njen prigovor radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda U 13960/21 i odbijen njen zahtev za naknadu troškova postupka.

U žalbi je predlagač navela da je prilikom donošenja rešenja Upravnog suda R4 u 100/23 od 04.05.2023. godine učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12) Zakona o parničnom postupku jer je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Nejasni su razlozi zbog kojih Upravni sud smatra da nije protekao neprimereno dug vremenski period koji bi doveo do povrede prava na suđenje u razumnom roku ako je od podnošenja tužbe do podnošenja prigovora prošlo više od dve godine i devet meseci, protivrečna je tvrdnja suda da taj period nije pratila neaktivnost suda, jer u tom periodu Upravni sud nije preduzeo bilo koju procesno pravnu radnju. Ne mogu se prihvatiti razlozi Upravnog suda o tome da je povećanje obima posla opravdanje za neaktivnost suda. Predložila je da se žalba usvoji, ukine ožalbeno rešenje Upravnog suda i predmet vrati Upravnom sudu radi otklanjanja bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku, da se prigovor usvoji i utvrdi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu U 13960/21. Tražila je troškove žalbenog postupka.

Odlučujući o žalbi predlagača na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82, „Službeni glasnik RS“ 6/15), Vrhovni sud je ispitao pobijano rešenje primenom odredbe člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 i 55/14) i zaključio da je žalba neosnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može Godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da, pored njega, vode postupak i odlučuju po žalbama.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Predlagač je podnela tužbu radi ocene zakonitosti rešenja Ministarstva omladine i sporta broj 670-00-2147/3/21-03/4 od 31.03.2020. godine kojim je odlučeno da predlagaču, inače vrhunskom sportisti – nacionalnog ranga, prestaje pravo na stipendiju za sportsko usavršavanje dodeljeno rešenjem od 01. marta 2021. godine i da joj se obustavlja isplata stipendije za sportsko usavršavanje počev od 31. marta 2021. godine. Tužba je podneta 28.06.2021. godine. Postupajući po zahtevu suda od 30.09.2021. godine tuženi je 25.10.2021. godine dostavio sudu odgovor na tužbu i spise upravne stvari.

Ožalbenim rešenjem odbijen je prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu U 13960/21 sa obrazloženjem da period od podnošenja tužbe 28.06.2021. godine do podnošenja prigovora 06.03.2023. godine nije pratila neaktivnost suda, da predmet po svojoj prirodi nije hitan, da se ne radi o predmetu koji bi zahtevao prekoredno odlučivanje kao i da su postojale objektivne okolnosti zbog kojih sud u određenim periodima nije mogao da postupa u navedenom predmetu u toku 2022. godine.

Polazeći od činjenica i okolnosti od značaja za donošenje odluke i specifičnosti činjeničnih i pravnih pitanja u ovoj pravnoj stvari, Vrhovni sud nalazi da je pravilno postupio Upravni sud kada je odbio prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu U 13960/21 kao i to da su navodi žalbe predlagača neosnovani. Vrhovni sud nalazi da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku moraju biti uvažene sve okolnosti predmetnog slučaja, a ključni značaj ima dužina trajanja postupka. Predlagač svoje stanovište o povredi prava na suđenje u razumnom roku zasniva na dugom trajanju upravnog spora koji u trenutku podnošenja prigovora navodno traje dve godine i devet meseci, kao i na činjenici da Upravni sud nije bio dovoljno aktivan u postupanju. Međutim, Vrhovni sud nalazi da dužina trajanja postupka od podnošenja tužbe 28.06.2021. godine do podnošenja prigovora 06.03.2023. godine (oko godinu i po dana) nije takva da bi kao posledicu imala povredu prava na suđenje u razumnom roku, niti je ovaj period pratila neaktivnost suda imajući u vidu da je sud po prijemu tužbe bez odlaganja dostavio tužbu na odgovor tuženom i pribavio spise upravnog postupka, da predmet u konkretnom slučaju nije hitne prirode, a da izgrađeni standardi Evropskog suda za ljudska prava nalažu da se u sudu koji je preopterećen nerešenim predmetima (kao što je Upravni sud) od rešavanja predmeta prema redosledu prijema u sud odstupi samo kada su u pitanju predmeti koji se moraju prioritetno rešavati pri čemu predmet predlagača ne spada u ovu grupu. Takođe rad suda je bio veoma otežan i redukovan u toku 2022. godine zbog pružanja zaštite izbornog prava povodom održanog referenduma radi izmene akta o promeni Ustava Republike Srbije kao i u postupcima zaštite izbornog prava povodom predsedničkih, parlamentarnih i lokalnih izbora održanih u toku 2022. godine u kojima su rokovi za postupanje suda određeni u satima.

Imajući sve napred navedeno u vidu, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku u stavu prvom dispozitiva odbio žalbu predlagača.

Vrhovni sud je u stavu drugom izreke odbio zahtev predlagača za naknadu troškova postupka na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku shodnom primenom člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer predlagač nije uspela u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Sudija

Jelena Ivanović,s.r.

Pouka o pravnom leku.

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić