R 133/2020 3.19.1.2; 3.21

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R 133/2020
17.09.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Živko Dedović advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Prvi osnovni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, odlučujući o zahtevu za određivanje drugog stvarno nadležnog suda, u sednici veća održanoj dana 17.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODREĐUJE SE Drugi osnovni sud u Beogradu za postupanje u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu P 20166/20.

O b r a z l o ž e nj e

Prvi osnovni sud u Beogradu je, uz dopis od 30.07.2020. godine, Vrhovnom kasacionom sudu dostavio predmet P 20166/20 sa zahtevom za delegaciju nadležnosti. U zahtevu je navedeno da postoje opravdani razlozi za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u označenom predmetu, u smislu člana 62. Zakona o parničnom postupku, odnosno člana 32. Ustava Republike Srbije i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer tužilac podnetom tužbom traži isplatu novčane naknade za obavljeno veštačenje u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu Ki 11541/10, koji sud je označen kao organ tužene u predmetnom postupku.

Odredbom člana 62. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018, 18/2020, u daljem tekstu: ZPP) propisano je da nadležni sud prvog stepena može sam ili na predlog stranke da podnese zahtev najvišem sudu određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud, ako je očigledno da će tako lakše da se sprovede postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Prema stavu 7. istog člana, o zahtevu nadležnog suda prvog stepena iz stava 1. ovog člana odlučuje veće najvišeg suda određene vrste.

U konkretnom slučaju, tužilac je dana 03.06.2020. godine podneo tužbu u kojoj je naveo da je kao veštak, po naredbi Prvog osnovnog suda u Beogradu u predmetu Ki 11541/10, obavio veštačenje a da mu troškovi nagrade za obavljeno veštačenje nisu isplaćeni. Tužbenim zahtevom je tražio da se obaveže tužena Republika Srbija, Prvi osnovni sud u Beogradu, da mu na ime duga - nagrade za obavljeno veštačenje isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove postupka.

Imajući u vidu da je u podnetoj tužbi kao organ tužene Republike Srbije označen Prvi osnovni sud u Beogradu, koji tužiocu po navodima tužbe nije isplatio nagradu za obavljeno veštačenje u predmetu Ki 11541/10, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda postoje opravdani razlozi za određivanje drugog stvarno nadležnog suda u cilju očuvanja prava stranaka na nezavisan i nepristrasan sud i pravično suđenje, garantovanih članom 32. Ustava Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, br. 98/2006) i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Službeni list Srbije i Crne Gore“ - Međunarodni ugovori broj 9/03, 5/05 i 7/05, „Službeni glasnik RS“ - Međunarodni ugovori broj 12/10 i 10/15).

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 62. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić