![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
R 19/2024
07.02.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Mario Radin, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Visoko savet sudstva – Viši sud u Novom Sadu, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Novom Sadu, radi novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o zahtevu za određivanje drugog stvarno nadležnog suda, u sednici održanoj dana 07.02.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODREĐUJE SE Viši sud u Somboru za postupanje u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gžrr 176/23.
O b r a z l o ž e nj e
Vrhovnom sudu dostavljen je predmet Višeg suda u Novom Sadu Gžrr 176/23 uz dopis tog suda od 25.01.2024. godine sa zahtevom za delegaciju nadležnosti. U zahtevu je navedeno da postoje opravdani razlozi za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanja u označenom postupku u smislu člana 62. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer tužilja podnetom tužbenom traži naknadu štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku učinjene u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž 404/21.
Članom 62. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 sa izmenama i dopunama), propisano je da nadležni sud prvog stepena može sam ili na predlog stranke da podnese zahtev najvišem sudu određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud ako je očigledno da će tako lakše da se sprovede postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi (stav 1) i da o zahtevu nadležnog suda prvog stepena iz stava 1. ovog člana odlučuje veće najvišeg suda određene vrste (stav 7). Stavom 8. istog člana propisano je da zahtev, odnosno predlog za delegaciju nadležnosti, može da se podnese i u drugostepenom postupku po uslovima iz stava 1. ovog člana.
U konkretnom slučaju tužilja je dana 08.06.2023. godine Osnovnom sudu u Novom Sadu podnela tužbu radi naknade nematerijalne štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž 404/21. Protiv presude Osnovnog suda u Novom Prr 82/23 od 31.08.2023. godine, kojom je tužbeni zahtev u celosti odbijen, tužilja je blagovremeno podnela žalbu o kojoj je shodno članu 23. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 116/08 sa izmenama i dopunama) u vezi sa članom 4. stav 1. tačka 14. Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava („Službeni glasnik RS“, br. 101/13) nadležan da odlučuje Viši sud u Novom Sadu.
Okolnost da je Viši sud u Novom Sadu nadležan da odlučuje o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete tužilji zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž 404/21, kod prosečne osobe može da izazove legitimnu sumnju u nepristrasnost označenog suda, čak i kada je sud objektivno nezavisan i nepristrasan. Takva okolnost predstavlja opravdan razlog za određivanje drugog stvarno nadležnog suda u cilju očuvanja prava stranke na nezavisan i nepristrasan sud, koje je neodvojivi deo prava na pravično suđenje garantovano članom 32. Ustava Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 98/06) i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Službeni list Srbije i Crne Gore – međunarodni ugovori broj 9/03, 5/05, 7/05- ispravka, „Službeni glasnik RS“ – međunarodni ugovori broj 12/10 i 10/15).
Iz navedenih razloga Vrhovni sud je odlučio kao u izreci rešenja na osnovu člana 62. ZPP.
Predsednik veća-sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić