
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R 92595/2021
03.06.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Gordane Komnenić i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Filipović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Prvi osnovni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi isplate, odlučujući o zahtevu Prvog osnovnog suda u Beogradu za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u ovoj parnici, u sednici održanoj 03.06.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBIJA SE zahtev Prvog osnovnog suda u Beogradu za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u predmetu P 23670/21.
O b r a z l o ž e nj e
Tužilac je 22.03.2021. godine podneo Prvom osnovnom sudu u Beogradu tužbu protiv tužene Republike Srbije, radi duga. Prema navodima tužbe tužilac je kao branilac zastupao okrivljenog u postupku pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu K 1963/2015 podneo je tuženom troškovnik 15.03.2016. godine, ali da je tuženi zadocnio sa ispunjenjem novčane obaveze. Tužbom traži isplatu 90.000,00 dinara na ime zakonske zatezne kamate zbog padanja u docnju za period od 24.03.2016. godine do 23.03.2018. godine.
Prvi osnovni sud u Beogradu je Vrhovnom kasacionom sudu aktom P 23670/21 od 19.05.2021. godine podneo zahtev da u ovom predmetu postupa drugi stvarno i mesno nadležan sud, navodeći da je tužena strana u ovoj parnici Republika Srbija – Prvi osnovni sud u Beogradu od kojeg tužilac potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na ime nagrade branioca po službenoj dužnosti za zastupanje u predmetu tog suda, te da su to opravdani razlozi da u ovom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud.
Odlučujući o zahtevu za određivanje drugog stvarno nadležnog suda na osnovu člana 62. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da zahtev nije osnovan.
Članom 62. stav 1. ZPP, propisano je da nadležni sud prvog stepena može sam ili na predlog stranke da podnese zahtev najvišem sudu određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud, ako je očigledno da će tako lakše da se sprovede postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu ispunjeni uslovi za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda propisani članom 62. stav 1. ZPP. U konkretnom slučaju tužilac je kao branilac po službenoj dužnosti podneo tužbu Prvom osnovnom sudu u Beogradu radi isplate kamate na ime troškova – nagrade za branioca po službenoj dužnosti u predmetu tog suda K 1963/15, jer je taj sud sa zakašnjenjem tužiocu platio troškove. Neosnovani su razlozi koje je Prvi osnovni sud istakao u svom zahtevu za delegaciju, jer okolnost što je tužba za isplatu duga podneta tom sudu zato što tužiocu nisu blagovremeno plaćeni troškovi na ime nagrade za branioca po službenoj dužnosti, ne može da bude opravdan razlog za određivanje drugog stvarno nadležnog suda, a posebno ne razlog kojim se dovodi u sumnju nepristrasnost suda prilikom odlučivanja.
Na osnovu člana 62. stav 7. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Vesna Popović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić