R1 107/2022 3.20.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 107/2022
03.03.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Dragane Boljević i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužioca Agencije za veštačenje i konsalting, AA, preduzetnik iz ..., koga zastupa Boban Matić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, Visoki savet sudstva, Osnovni sud u Kragujevcu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi isplate, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Privrednog suda u Kragujevcu i Prvog osnovnog suda u Beogradu, na sednici održanoj 03.03.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za suđenje po tužbi od 27.05.2019. godine tužioca Agencije za veštačenje i konsalting, AA, preduzetnik iz ... protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, Visoki savet sudstva, Osnovni sud u Kragujevcu, radi isplate, STVARNO JE NADLEŽAN Prvi osnovni sud u Beogradu.

O b r a z l o ž e nj e

Prvi osnovni sud u Beogradu oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje i predmet ustupio Privrednom sudu u Kragujevcu, rešenjem P 11765/19 od 27.08.2019. godine, potvrđenim rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž 19650/19 od 27.10.2021. godine.

Privredni sud u Kragujevcu nije prihvatio stvarnu nadležnost i, uz dopis P 57/22 od 09.02.2022. godine, predmet je dostavio Vrhovnom kasacionom sudu radi rešavanja sukoba nadležnosti.

Rešavajući nastali sukob mesne nadležnosti, na osnovu člana 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13 - US, 74/13 - US, 55/14, 87/18, 18/20), u vezi sa članom 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11, 101/11, 101/13, 40/15, 106/15, 13/16, 108/16, 113/17, 65/18 - US, 87/18, 88/18 - US), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je za postupanje u ovom predmetu mesno nadležan Prvi osnovni sud u Beogradu.

Zakonom o uređenju sudova propisano je da u građanskopravnim sporovima u prvom stepenu sudi: osnovni sud, ako za pojedine od njih nije nadležan drugi sud (član 22. stav 2); i viši sud, ako vrednost predmeta spora omogućava izjavljivanje revizije (član 23. stav 1. tačka 7), što znači ako vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi iznos od 40.000,00 evra u dinarskoj protivvrednosti, shodno članu 403. stav 3. ZPP; a da privredni sud u prvom stepenu sudi (član 25. stav 1), između ostalog, i: u sporovima između domaćih i stranih privrednih društava, preduzeća, zadruga i preduzetnika i njihovih asocijacija (privredni subjekti), u sporovima koji nastanu između privrednih subjekata i drugih pravnih lica u obavljanju delatnosti privrednih subjekata, kao i kad je u navedenim sporovima jedna od stranaka fizičko lice ako je sa strankom u odnosu materijalnog suparničarstva (tačka 1), kao i u sporovima povodom stečaja (tačka 4).

U konkretnom slučaju, tužilac Agencija za veštačenje i konsalting, AA, preduzetnik iz ... podneo je 27.05.2019. godine tužbu Prvom osnovnom sudu u Beogradu protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde, Visoki savet sudstva, Osnovni sud u Kragujevcu, radi isplate zakonske zatezne kamate na iznos od 7.000,00 dinara, koji mu je isplaćen za veštačenje obavljeno u predmetu P 8757/16 Osnovnog suda u Kragujevcu, za period od 07.04.2017. do isplate 22.09.2017. godine.

Zakonom o sudskim veštacima („Službeni glasnik RS“, br. 44/10) propisano je da se poslovima veštačenja u smislu tog zakona smatraju stručne aktivnosti čijim se obavljanjem uz korišćenje naučnih, tehničkih i drugih dostignuća pružaju sudu ili drugom organu koji vodi postupak potrebna stručna znanja koja se koriste prilikom utvrđivanja, ocene ili razjašnjavanja pravno relevantnih činjenica (član 2. stav 2); da veštačenje obavljaju fizička i pravna lica koja ispunjavaju uslove predviđene ovim zakonom, državni organi u okviru kojih se može obaviti veštačenje, kao i naučne i stručne ustanove (član 3), da veštaka imenuje i razrešava ministar nadležan za poslove pravosuđa, koji odlučuje i o upisu i brisanju pravnih lica u registar pravnih lica za obavljanje poslova veštačenja (član 4); da veštak ima pravo na naknadu troškova i pravo na nagradu za rad (član 5); kao i da fizičko lice može obavljati veštačenje samo ako je upisano u registar veštaka (član 8).

Zakonom o privrednim društvima („Službeni glasnik RS“, br. 36/11, 99/11, 83/14-dr.zakon, 5/15, 44/18, 95/18, 91/19, 109/21) propisano je da je privredno društvo pravno lice koje obavlja delatnost u cilju sticanja dobiti (član 2), da je preduzetnik poslovno sposobno fizičko lice koje obavlja delatnost u cilju ostvarivanja prihoda i koje je kao takvo registrovano u skladu sa Zakonom o registraciji (član 83. stav 1) i da se preduzetnikom u smislu ovog zakona smatra i fizičko lice upisano u poseban registar koji obavlja delatnost slobodne profesije uređenu posebnim propisom (član 83. stav 2).

Polazeći od napred citiranih odredaba, jasno je da su privredni sudovi stvarno nadležni da sude u sporovima između privrednih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu spora, odnosno da je za suđenje u sporovima između privrednih subjekata dovoljno da je ispunjen subjektivni kriterijum. Tek ukoliko se radi o sporu između privrednih subjekata i drugih pravnih lica, kao u konkretnom slučaju, za stvarnu nadležnost privrednog suda neophodno je da je ispunjen i objektivni kriterijum, odnosno da se radi o sporu između ovih lica nastalom u obavljanju privredne delatnosti. U sporovima u kojima su obe stranke druga pravna lica, za suđenje je stvarno nadležan sud opšte nadležnosti, bez obzira na pravnu prirodu spora.

S obzirom na činjenični osnov u ovom predmetu, u konkretnom slučaju se ne radi o sporu između dva privredna subjekta, jer tužena nije postupala kao privredni subjekat kada je angažovala tužioca da obavi veštačenje, iz čega sledi da se stvarna nadležnost privrednog suda ne može zasnovati na subjektivnom kriterijumu. Budući da je zasnivanje stvarne nadležnosti privrednog suda moguće i kad je jedna strana u sporu privredni subjekat, a druga pravno lice koje nije privredni subjekat, pod uslovima da spor proizlazi iz obavljanja delatnosti privrednih subjekata, u konkretnom slučaju nije ispunjen ni objektivni uslov za zasnivanje nadležnosti privrednog suda – da spor proizlazi iz obavljanja delatnosti privrednih subjekata. Ovo stoga što spor tužioca, koji je preduzetnik i privredni subjekat u smislu Zakona o privrednim društvima, i tužene, koja je pravno lice, nije proizašao iz privredne delatnosti tužioca, već iz delatnosti za koju je tužilac upisan u registar veštaka, a koja se ne može smatrati privrednom delatnošću, u smislu člana 2. stav 2. Zakona o sudskim veštacima, jer je usmerena na pružanje stručnih znanja za potrebe sudova i drugih državnih organa prilikom razjašnjenja spornih činjenica.

Prema tome, za suđenje u ovom sporu stvarno je nadležan Prvi osnovni sud u Beogradu.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je rešio nastali sukob stvarne nadležnosti kao u izreci, na osnovu člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Marina Milanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić