R1 118/2023 3.20.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 118/2023
04.05.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Petar Kostić advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, oboje iz ..., koje zastupa Srđan Aleksić advokat iz ..., radi iseljenja, odlučujući o sukobu nadležnosti između Višeg suda u Nišu i Apelacionog suda u Nišu, u sednici veća održanoj 04.05.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za odlučivanje o žalbi tuženih izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Nišu P 4741/19 od 14.09.2020. godine stvarno je nadležan Apelacioni sud u Nišu.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Gž 215/21 od 26.01.2021. godine Apelacioni sud u Nišu se oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje o žalbi tuženih, izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Nišu P 4741/19 od 14.09.2020. godine i predmet dostavio Višem sudu u Nišu kao stvarno i mesno nadležnom sudu. Odluku je obrazložio time što je predmet tužbenog zahteva činidba (ispražnjenje nepokretnosti od lica i stvari i predaja nepokretnosti u državinu), a ne spor o nepokretnosti u smislu člana 469. Zakona o parničnom postupku, i što je u pitanju spor male vrednosti s obzirom na označenu vrednost spora od 10.000,00 dinara.

Viši sud u Nišu nije prihvatio stvarnu nadležnost, ocenjujući da se radi o sporu o nepokretnosti koji se ne smatra sporom male vrednosti u smislu člana 469. Zakona o parničnom postupku, pa je predmet dostavio Vrhovnom kasacionom sudu radi rešavanja sukoba nadležnosti.

Rešavajući nastali sukob stvarne nadležnosti na osnovu čl. 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 116/08 ... 88/18) i 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13- US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Apelacioni sud u Nišu.

Zakonom o uređenju sudova je propisano da viši sud u drugom stepenu odlučuje o žalbama na rešenja u građanskopravnim sporovima, na presude u sporovima male vrednosti, na odluke donete u postupku izvršenja i obezbeđenja i na rešenja doneta u vanparničnom postupku (član 23. stav 2. tačka 3.) a da apelacioni sud odlučuje o žalbama na presude osnovnih sudova u građanskopravnim sporovima, ako za odlučivanje o žalbi nije nadležan viši sud (član 24. stav 1. tačka 3).

Zakonom o parničnom postupku je propisano (član 468) da su sporovi male vrednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (stav 1), pri čemu se sporovima male vrednosti smatraju i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac naveo u tužbi ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. st. 2), s tim što se sporovima male vrednosti ne smatraju sporovi o nepokretnostima, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja državine (član 469).

U konkretnom slučaju, tuženi su izjavili žalbu protiv presude, kojom su obavezani da porodičnu zgradu isprazne od lica i stvari i predaju je u državinu tužiocu. Pošto se u konkretnom slučaju tužbeni zahtev se odnosi na ostvarivanje tužiočevog svojinskog prava na nepokretnosti, odnosno na realizaciju svojinsko- pravnog ovlašćenja koje proizlazi iz prava svojine, konkretan spor predstavlja spor o nepokretnostima u smislu člana 469. ZPP i on se, bez obzira na označenu vrednost, ne može smatrati sporom male vrednosti, zbog čega je apelacioni sud nadležan da odluči o žalbi protiv prvestepene presude.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci rešenja, primenom člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić