R1 1/2020 3.20.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 1/2020
22.01.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca “AA” d.o.o., …, čiji je punomoćnik Željko Tomić, advokat iz …, protiv tuženog BB iz …, čiji je punomoćnik Ilija Popović, advokat iz …, radi utvrđenja, odlučujući o sukobu nadležnosti između Privrednog suda u Novom Sadu i Višeg suda u Novom Sadu, u sednici održanoj 22.01.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za postupanje u ovoj pravnoj stvari, STVARNO JE NADLEŽAN Privredni sud u Novom Sadu.

O b r a z l o ž e nj e

Tužbom podnetom Privrednom sudu u Novom Sadu, tužilac “AA” d.o.o., … je tražio da se utvrdi da je ništav ugovor o kupoprodaji koji je pravni prethodnik tužioca zaključio sa tuženim, a čiji predmet je prenos prava svojine u korist tuženog na nepokretnostima upisanim u list nepokretnosti … k.o. … . Privredni sud u Novom Sadu se rešenjem P 351/15 od 20.07.2015. godine oglasio stvarno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari, a po pravnosnažnosti rešenja predmet je dostavio Višem sudu u Novom Sadu, kao stvarno i mesno nadležnom.

Viši sud u Novom Sadu nije prihvatio svoju stvarnu nadležnost, pa je predmet dostavio Vrhovnom kasacionom sudu radi rešavanja sukoba stvarne nadležnosti.

Rešavajući nastali sukob stvarne nadležnosti, na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Sl. glasnik RS“, br. 116/08, ... i 88/18) i člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 72/11, 55/14 i 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Privredni sud u Novom Sadu.

Naime, odredbom člana 25. stav 1. tačka 3. Zakona o uređenju sudova, privredni sud u prvom stepenu sudi u sporovima između privrednih subjekata i sporovima koji nastanu između privrednih subjekata i drugih pravnih lica u obavljanju delatnosti privrednih subjekata, kao i kada je u navedenim sporovima jedna od stranaka fizičko lice ako je sa strankom u odnosu materijalnog suparničarstva, dok prema tački 3. istog stava, privredni sud u prvom stepenu sudi i u sporovima koji proizlaze iz primene Zakona o privrednim društvima ili primene drugih propisa o organizaciji i statusu privrednih subjekata, kao i u sporovima o primeni propisa o privatizaciji i hartijama od vrednosti. Odredbom člana 23. stav 1. tačka 7. istog Zakona, propisano da Viši sud u prvom stepenu sudi u građanskopravnim sporovima kad vrednost predmeta spora omogućuje izjavljivanje revizije; u sporovima o autorskim i srodnim pravima i zaštiti i upotrebi pronalazaka, industrijskog dizajna, modela, uzoraka, žigova, oznaka geografskog porekla, topografije integrisanih kola, odnosno topografije poluprovodničkih proizvoda i oplemenjivača biljnih sorti ako nije nadležan drugi sud; u sporovima o osporavanju ili utvrđivanju očinstva i materinstva; u sporovima za zaštitu od diskriminacije i zlostavljanja na radu; u sporovima o objavljivanju ispravke informacije i odgovora na informaciju zbog povrede zabrane govora mržnje, zaštite prava na privatni život, odnosno prava na lični zapis, propuštanja objavljivanja informacije i naknade štete u vezi sa objavljivanjem informacije;

U konkretnom slučaju tužilac traži utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji sa pozivom na odredbe člana 103. i 141. Zakona o obligacionim odnosima, navodeći da se radi o tužiocu kao subjektu privatizacije po ugovoru od 01.06.2007. godine i tuženom koji je u svojstvu prijemnika navedenog ugovora, po osnovu ugovora o ustupanju Ugovora o prodaji društvenog kapitala od 26.02.2009. godine i Aneksa 2 od 13.05.2009. godine sa tužiocem dana 16.10.2009. godine zaključio ugovor o kupoprodaji nepokretnosti taksativno navedenih u članu 1, po ceni od 30.271.111,25 dinara (9.9951% od ukupne vrednosti kapitala prodavca). Kako iz sadržine tužbe proizilazi da se radi o imovinsko pravnom sporu između tužioca kao privrednog subjekta i tuženog kao fizičkog lica, ali da je za utvrđenje ispunjenosti uslova za ništavost predmetnog ugovora neophodna primena odredaba Zakona o privatizaciji i Zakona o privrednim društvima, odnosno propisa o organizaciji i statusu privrednih subjekata, to na osnovu iznetog, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan Privredni sud u Novom Sadu, pa je na osnovu člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić