R1 226/2021 3.20.1; sukob nadležnosti - građansko pravo

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 226/2021
15.04.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilja AA i BB, obe iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Zoran Janićijević, advokat iz ..., protiv tuženih VV iz ..., GG iz ... i Zavoda za javno zdravlje iz Prištine u Kosovskoj Mitrovici, radi poništaja odluke o otkazu ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o sukobu mesne nadležnosti između Prvog osnovnog suda u Beogradu i Osnovnog suda u Leskovcu, na sednici održanoj 15.04.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za postupanje u ovom predmetu, MESNO JE NADLEŽAN Osnovni sud u Leskovcu.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Leskovcu, rešenje P1 1070/18 od 02.03.2020. godine, oglasio se mesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu i odlučio da po pravnosnažnosti rešenja spise predmeta ustupi Prvom osnovnom sudu u Beogradu, kao stvarno i mesno nadležnom sudu. U obrazloženju je ukazao, da se Osnovni sud u Gornjem Milanovcu oglasio mesno nenadležnim i 18.10.2018. godine dostavio spise predmeta Osnovnom sudu u Leskovcu, kao stvarno i mesno nadležnom sudu za postupanje u ovom predmetu i to kao sudu koji je preuzeo predmete iz nadležnosti Osnovnog suda u Kosovskoj Mitrovici. Zatim, da je postupajući sudija zakazao raspravu, da bi punomoćnik tužilja po dobijanju poziva za ročište za 10.04.2020. godine dostavio podnesak u kom je istakao prigovor mesne nenadležnosti Osnovnog suda u Leskovcu, iz razloga što tuženi VV živi u ... (ulica ... broj ..) i pred Osnovnim sudom u Beogradu vodi postupak protiv istih tuženih od strane raznih tužilaca iz Leposavića, tako da bi se izvršilo spajanje postupka radi zajedničkog presuđenja i postojanja jedinstvenih dokaza, zbog čega je na osnovu odredbi člana 39. stav 1. i 42. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci.

Prvi osnovni sud u Beogradu, nije prihvatio mesnu nadležnost, već je uz dopis P1 2071/2021 od 02.04.2021. godine, spise predmeta dostavio Vrhovnom kasacionom sudu radi odlučivanja o sukobu mesne nadležnosti. U obrazloženju je ukazao, da se Osnovni sud u Gornjem Milanovcu rešenjem P1 164/17 od 19.04.2018. godine oglasio mesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu i predmet ustupio Osnovnom sudu u Kosovskoj Mitrovici, da bi odlukom predsednika Apelacionog suda u Nišu od 16.04.2018. godine, privremeno preneta nadležnost Osnovnog suda u Kosovskoj Mitrovici i Višeg suda u Kosovskoj Mitrovici na Osnovni sud u Leskovcu i Viši sud u Leskovcu. Zatim, da je Osnovni sud u Leskovcu zakazivanjem rasprave u ovom predmetu prihvatio svoju nadležnost i da prigovor o mesnoj nenadležnosti može izjaviti isključivo tuženi, tako da je prigovor punomoćnika tužilje izjavljen od strane neovlašćenog lica, zbog čega nije bilo zakonskih uslova da se Osnovni sud u Leskovcu oglasi mesno nenadležnim. Pored toga, da je Osnovni sud u Leskovcu imao mogućnost da inicira postupak rešavanje sukoba nadležosti između Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu i Osnovnog suda u Leskovcu, ako je smatrao da je nadležan sud koji je ovaj predmet ustupio ili neki drugi sud, ili da obavesti Osnovni sud u Gornjem Milanovcu da je predmet ustupljen Prvom osnovnom sudu u Beogradu, u slučaju d je našao da je ovaj predmet ustupljen usled očigledne omaške, zbog čega smatra da je Osnovni sud u Leskovcu mesno nadležan za dalje postupanje.

Vrhovni kasacioni sud je odlučujući o sukobu mesne nadležnosti na osnovu odredbe člana 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13 – US, 74/13 - US, 55/14, 87/18 i 18/20), a u vezi odredbe člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11, 101/11, 101/13, 40/15, 106/15, 13/16, 108/16, 113/17, 65/18 - US, 87/18 i 88/18 - US), utvrdio da je za postupanje u ovom predmetu mesno nadležan Osnovni sud u Leskovcu.

Tužilja AA je 07.03.2016. godine podnela tužbu Osnovnom sudu u Gornjem Milanovcu protiv tuženih VV iz ..., GG iz ..., DD iz ..., „Media Farm“ iz Leposavića i Zavoda za javno zdravlje iz Prištine, radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa otkazom ugovora o radu i naknade štete na ime zarade. Tuženi GG i Zavod za javno zdravlje iz Prištine u Kosovskoj Mitrovici su u podnesku od 24.05.2016. godine istakli prigovor mesne nenadležnosti Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu iz razloga što se tužilac i tuženi nalaze na teritoriji za koju je mesno nadležan Osnovni sud u Kosovskoj Mitrovici. Tuženi VV je u podnesku od 09.01.2017. godine u odgovoru na tužbu istakao prigovor mesne nenadležnosti Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu iz razloga što nijedan od tuženih nema prebivalište u Gornjem Milanovcu, ukazujući da je njegovo prebivalište u Beogradu, u ulici ... broj .. .

Osnovni sud u Gornjem Milanovcu, rešenjem P1 164/2017 od 26.03.2018. godine spojio je predmete P1 164/2017 i P1 6/2018 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja i odlučio da će se predmet ubuduće voditi pod brojem P1 164/2017 (postupci u navedenim parničnim predmetima inicirani su tužbama tužilje AA i BB, radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i naknade štete). Na ročištu održanom 19.04.2018. godine, povučena je tužba prema tuženom „Media Farm“ i DD.

Osnovni sud u Gornjem Milanovcu, rešenjem P1 164/17 od 19.04.2018. godine, oglasio se mesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu i odlučio da po pravnosnažnosti rešenja spise predmeta ustupi Osnovnom sudu u Mitrovici, kao stvarno i mesno nadležnom sudu. U obrazloženju je ukazao, da kako je predmet tužbenog zahteva poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu, da su tužioci bili u radnom odnosu kod Zavoda za javno zdravlje iz Prištine, sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, da su rad faktički obavljali u Leposaviću, na teritoriji Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija, da tužioci kao bivši radnici imaju prebivalište na teritoriji iste i tuženi istakli prigovor mesne nadležnosti, da je za dalje postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Osnovni sud u Kosovskoj Mitrovici, na osnovu odredbe člana 39. Zakona o parničnom postupku, a u vezi člana 60. istog zakona.

Tužilje su 27.02.2020. godine, kako je predmet ustupljen Osnovnom sudu u Leskovcu istakle prigovor mesne nenadležnosti tog suda, iz razloga što tuženi VV živi u Beogradu i kako je odredbom člana 39. i 42. ZPP propisana isključiva mesna nedležnost Prvog osnovnog suda u Beogradu i da su pred tim sudom u toku još četiri predmeta protiv istih tuženih od strane raznih tužilaca iz Leposavića, tako da bi se sa ovim predmetnom izvršilo spajanje postupka radi zajedničkog presuđenja i postojanja jedinstvenih dokaza.

Prema tome, kako je pred Osnovnim sudom u Leskovcu bila zakazana rasprava za 10.04.2020. godine i po dobijanju poziva za istu od strane punomoćnika tužilje istaknut prigovor mesne nenadležnosti Osnovnog suda u Leskovcu, to se Osnovni sud u Leskovcu nije mogao oglasiti mesno nenadležnim, zbog čega je mesno nadležan za dalje postupanje u ovom predmetu. Pri tom, u konkretnoj situaciji nije propisana isključiva mesna nadležnost nekog drugog suda, s obzirom na to da je odredbom člana 60. propisano, da, ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposleni, za suđenje pored suda koji je opšte mesno nadležan za tuženog, nadležan je i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao i što pravo na izjavljivanje prigovora u smislu odredbi člana 19. ZPP ima tuženi, a ne tužilac.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 22. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić