
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 266/2021
13.05.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Marine Milanović i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Tomislav Tošić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Petar Golubović, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine na pokretnim stvarima i predaje, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Apelacionog suda u Nišu i Višeg suda u Pirotu, na sednici održanoj 13.05.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
Za odlučivanje o žalbi tuženog, izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Pirotu P 1736/19 od 09.07.2020. godine, STVARNO JE NADLEŽAN Apelacioni sud u Nišu.
O b r a z l o ž e nj e
Osnovni sud u Pirotu, presudom P 1736/19 od 09.07.2020. godine, delimično je usvojio tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da se utvrdi da su pokretne stvari koje je unela u brak sa sada pok. VV, biv. iz s. ... kod ... i to novčana sredstva u iznosu od 480.708,30 dinara po osnovu sporazuma o udruživanju rada i sredstava 04.05.1983. godine i određene pokretne stvar ... kod ... (sve bliže određeno u stavu drugom izreke). Usvojio je deo tužbenog zahteva tužilje, kojim je tražila da se utvrdi da je ½ od pokretnih stvari vlasništvo tužilje po osnovu njenog ličnog sticanja u braku i to određenih pokretnih stvari (sve bliže određeno u stavu trećem izreke). Usvojio je deo tužbenog zahteva tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je tužilja suvlasnik po osnovu sticanja u braku sa ½ pokretnih stvari (sve bliže određeno u stavu četvrtom izreke). Obavezao je tuženog da naknadi tužilji troškove parničnog postupka u iznosu od 188.759,00 dinara, sve u roku od osam dana od prijema presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav peti izreke).
Protiv navedene presude, tuženi je izjavio žalbu.
Viši sud u Pirotu, rešenjem Gž 387/20 od 18.03.2021. godine, oglasio se stvarno nenadležnim za odlučivanje o žalbi tuženog, izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Pirotu P 1736/19 od 09.07.2020. godine i spise predmeta ustupio stvarno nadležnom Apelacionom sudu u Nišu. U obrazloženju je ukazao, kako se u konkretnoj situaciji radi o sporu za utvrđenje prava svojine na pokretnim stvarima, za koje tužilja tvrdi da su njena lična imovina koju je unela u brak, zatim da je deo imovine posebna imovina stečena tokom trajanja bračne zajednice i da je deo imovine zajednička imovina stečena tokom trajanja bračne zajednice. Zatim, da je prilikom podnošenja tužbe označena vrednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 dinara, a posle ukidanja presude u ponovnom postupku sud je utvrdio vrednost predmeta spora u iznosu od 117.500,00 dinara, iako je tokom postupka na zapisniku od 09.07.2020. godine dozvolio preinačenje tužbe, proširenjem i na druge pokretne stvari, čiju je vrednost veštak utvrdio na iznos od 512.600,00 dinara i novac u iznosu od 480.708,30 dinara, kao protivvrednost iznosa od 15.000 DEM na dan 04.03.1983. godine, pa da se radi o sporu u kome je ukupna visina tužbenog zahteva 1.110.808,23 dinara, imajući u vidu nalaz veštaka. Pored toga, iako je prvostepeni sud pogrešno utvrdio vrednost predmeta spora i dao pogrešnu pravnu pouku, da je za odlučivanje o žalbi nadležan Viši sud u Pirotu, u konkretnoj situaciji očigledno se ne radi o sporu male vrednosti, pa je za odlučivanje o izjavljenoj žalbi nadležan apelacioni sud, na osnovu člana 24. Zakona o uređenju sudova, zbog čega je odlučio kao u izreci.
Apelacioni sud u Nišu, nije prihvatio stvarnu nadležnost, već je uz dopis Gž 1055/18 od 06.04.2021. godine, spise predmeta dostavio Vrhovnom kasacionom sudu, radi odlučivanja o sukobu stvarne nadležnosti između sudova iste vrste. U obrazloženju je ukazao, da kako je prvostepeni sud utvrdio vrednost predmeta spora u iznosu od 117.500,00 dinara, koji iznos ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 enjvra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, da se prema odredbi člana 468. stav 1. Zakona o parničnom postupku u konkretnoj situaciji radi o sporu male vrednosti, zbog čega smatra da je za odlučivanje o izjavljenoj žalbi, stvarno nadležan Viši sud u Pirotu, na osnovu odredbe člana 23. stav 2. tačka 3. Zakona o uređenju sudova.
Vrhovni kasacioni sud je odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti na osnovu odredbe člana 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18 i 18/20), a u vezi odredbe člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br.116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11, 101/11, 101/13, 40/15, 106/15, 13/16, 108/16, 113/17, 65/18-US, 87/18 i 88/18-US), utvrdio da je Apelacioni sud u Nišu stvarno nadležan za odlučivanje u drugom stepenu o izjavljenoj žalbi tuženog.
Tužba je podneta 11.07.2014. godine. U uvodu prvostepene presude je navedena vrednost predmeta spora u iznosu od 117.500,00 dinara. Prema obrazloženju prvostepene presude (strana 11. stav prvi), vrednost ostalih popisanih stvari i životinja je 1983. godine utvrđena na iznos od 167.660,00 dinara i 512.600,00 dinara na dan obavljenog veštačenja 30.12.2016. godine. Prema obrazloženju prvostepene presude, sudska taksa na tužbu i presudu je određena u iznosima od po 12.150,00 dinara, što shodno Tarifnom broju 1. stav 1. tačka 3. Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“ br. 28/94 ... 95/18), odgovara vrednosti predmeta spora u iznosu od 117.500,00 dinara.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, je propisano, da, sporovi male vrednosti, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Odredbom stava 2. ovog člana, da, promena kursa iz stava 1. ovog člana nakon podnošenja tužbe ne utiče na primenu pravila ovog postupka. Odredbom stava 4. ovog člana da, kao sporovi male vrednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 2.).
Kako je tužilja tražila da se utvrdi da njenu posebnu imovinu čine novčana sredstva u iznosu od 480.708,30 dinara, imajući u vidu i vrednost stvari posle obavljenog veštačenja od 30.12.2016. godine na iznos od 167.660,00 dinara i 512.600,00 dinara, to se očigledno ne radi o sporu male vrednosti, u smislu odredbe člana 476. stav 1. ZPP, a u vezi člana 468. ZPP.
Dakle, za odlučivanje o izjavljenoj žalbi tuženog protiv prvostepene presude je stvarno nadležan Apelacioni sud u Nišu, na osnovu odredbe člana 24. stav 1. tačka 3. Zakona o uređenju sudova.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 22. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić