R1 282/2014 dvostruko ukidanje; zabrana u sporovima male vrednosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 282/2014
12.03.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca L. DOO iz M., čiji je punomoćnik B.P., advokat iz L., protiv tuženog STR G. t. preduzetnika G.B. iz S.P., čiji je punomoćnik D.S., advokat iz S.P., radi duga, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Privrednog suda u Beogradu i Privrednog apelacionog suda u Beogradu, u sednici veća održanoj 12.03.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za postupanje u ovom predmetu stvarno je nadležan Privredni apelacioni sud u Beogradu.

O b r a z l o ž e nj e

Privredni apelacioni sud u Beogradu, presudom Pž 6278/13 od 24.04.2014. godine, delimično je odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Privrednog suda u Beogradu P 2327/13 od 10.06.2013. godine, u delu stava prvog izreke, kojim je obavezan tuženi da plati tužiocu 39.662,64 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.08.2010. godine pa do isplate (stav I izreke). Delimično je ukinuo presudu Privrednog suda u Beogradu P 2327/13 od 10.06.2013. godine, u delu stava prvog izreke, kojim je obavezan tuženi da plati tužiocu 333.696,68 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.08.2010. godine pa do isplate i u stavu drugom izreke (kojim je odlučeno o troškovima postupka) i u tom delu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak (stav II izreke).

Privredni sud u Beogradu, Odeljenje sudske prakse, uz dopis P 3379/2014 od 09.05.2014. godine, predmet je dostavio Vrhovnom kasacionom sudu, radi rešavanja sukoba stvarne nadležnosti, između Privrednog apelacionog suda i Privrednog suda. U obrazloženju predloga je ukazao, da je u ovom postupku Privredni apelacioni sud rešenjem Pž 1708/2012 od 21.03.2013. godine, ukinuo presudu Privrednog suda u Beogradu P 11469/2011 od 30.11.2011. godine, u stavu drugom i četvrtom izreke i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku Privredni sud u Beogradu je u svemu postupio po nalogu Privrednog apelacionog suda, pa je radi utvrđivanja činjeničnog stanja odredio izvođenje dokaza saslušanjem zastupnika parničnih stranaka i svedoka na okolnost postojanja pravnog odnosa između parničnih stranaka po osnovu ugovora o prodaji i na okolnost ko je svojim potpisom overio otpremnicu o prijemu robe fakturisane utuženim računima. Dalje, da se tuženi pasivno držao, iako je uredno bio pozivan, da nije pristupio niti na jedno ročište za glavnu raspravu na kojima su izvedeni dokazi saslušanjem zastupnika parničnih stranaka i svedoka, niti izostanke opravdao. Zatim, da je Privredni sud u Beogradu u odsustvu uredno pozvanog tuženog, 10.06.2013. godine, doneo presudu P 2327/2013, kojom je u stavu prvom izreke, obavezao tuženog da plati tužiocu na ime glavnog duga 373.359,32 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.08.2010. godine pa do isplate i u stavu drugom izreke, obavezao tuženog da naknadi tužiocu troškove postupka od 96.255,00 dinara. U postupku po žalbi tuženog, Privredni apelacioni sud u Beogradu je presudom Pž 6278/2013 od 24.04.2014. godine, u stavu prvom izreke odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Privrednog suda u Beogradu P 2327/2013 od 10.06.2013. godine, u delu stava prvog izreke, kojim je obavezan tuženi da plati tužiocu 39.662,64 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.08.2010. godine pa do isplate i u stavu drugom izreke delimično ukinuo navedenu presudu u delu stava prvog izreke, kojim je obavezan tuženi da plati tužiocu 333.696,68 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.08.2010. godine pa do isplate i u tom delu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, sa obrazloženjem da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, da nije postupljeno po nalogu iz rešenja Pž 1708/2012 od 21.03.2013. godine i nisu dati jasni razlozi o bitnoj činjenici da li je tužilac isporučio tuženom robu po otpremnici broj 276/09 od 21.12.2009. godine i broj 262/09 od 27.11.2009. godine, odnosno ko je preuzeo robu po ovim otpremnicama i po čijem nalogu. Stoga, kako je Privredni apelacioni sud odbio stvarnu nadležnost za odlučivanje o zahtevima stranaka u postupku po žalbi u smislu odredbe člana 383. stav 4. Zakona o parničnom postupku, to se opravdano postavlja pitanje postojanja ograničenja u postupanju drugostepenog suda prilikom ukidanja presude prvostepenog suda, s obzirom na intenciju zakonodavca da se parnica okonča u razumnom roku, smatrajući da je u smislu odredbe člana 387. stav 3. ZPP, za odlučivanje o zahtevima parničnih stranaka u ovoj parnici stvarno nadležan Privredni apelacioni sud, koji je trebao da u postupku po žalbi tuženog odluči i o tužbenom zahtevu tužioca.

U konkretnom slučaju pravna priroda dela odluke (presude Privrednog apelacionog suda Pž 6278/13 od 24.04.2014. godine, u delu kojim je delimično ukinuta presuda Privrednog suda u Beogradu P 2327/13 od 10.06.2013. godine) o ustupanju predmeta nadležnom prvostepenom sudu sa nalogom da se u toku rasprave pruže potrebna objašnjenja da bi se stvorili uslovi da se o bitnim činjenicama daju jasni razlozi i da se jasno obrazloži na koji način je zasnovan obligacioni odnos između tužioca i tuženog, dakle, ponovnim izvođenjem i ocenom dokaza, primenom pravila o teretu dokazivanja utvrde činjenice potrebne da se o tužbenom zahtevu odluči pravilnom primenom materijalnog prava, i to sve radi održavanja glavne rasprave u smislu odredbe člana 391. stav 1. Zakona o parničnom postupku, je i odluka o stvarnoj nenadležnosti za postupanje u predmetu posle ukidanja pobijane prvostepene presude. Kako Privredni sud u Beogradu ne prihvata da sudi u ovom predmetu ispunjeni su uslovi za rešavanje nastalog negativnog sukoba nadležnosti, na osnovu odredbi člana 21. stav 1. i 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, prvostepeni sud je iz ovih razloga bio ovlašćen da izazove negativan sukob nadležnosti, imajući u vidu da se samo rešenje o stvarnoj nenadležnosti iz člana 17. stav 4. Zakona o parničnom postupku ne može pobijati žalbom, jer ona nije dozvoljena, ali da ovim odredbama nije istovremena isključena primena odredaba o sukobu nadležnosti.

Vrhovni kasacioni sud je odlučujući o nastalom negativnom sukobu stvarne nadležnosti, na osnovu odredbe člana 22. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14), koji se primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 2. ZPP, utvrdio da je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Privredni apelacioni sud u Beogradu.

Prema odredbi člana 487. stav 1. ZPP, u postupku u privrednim sporovima, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 383. stav 4. ZPP je propisano da će drugostepeni sud zakazati raspravu i odlučiti o žalbi i zahtevima stranaka kad je u istoj parnici prvostepena presuda već jedanput bila ukinuta, a pobijana presuda se zasniva na pogrešno i nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju ili su u postupku pred prvostepenim sudom učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, osim ako se pobija presuda na osnovu priznanja, presuda zbog odricanja, presuda zbog propuštanja, presuda zbog izostanka, kao i presuda doneta bez održavanja glavne rasprave, odnosno ako se radi o presudi u sporu male vrednosti.

Odredbom člana 387. stav 3. ZPP, propisano je da u slučaju da je prvostepena presuda već jedanput bila ukinuta, drugostepeni sud ne može da ukine presudu i uputi predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Pri tome, po članu 479. stav 2. ZPP povodom žalbe u postupku o sporovima male vrednosti ne primenjuju se pravila iz člana 392. ZPP.

Upravo zbog propisanih izuzetaka iz člana 383. stav 4. ZPP, drugostepeni sud u sporovima male vrednosti, u ponovljenom žalbenom postupku, ne može da zakaže raspravu bez obzira da li se presuda zasniva na pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnog stanja ili su pred prvostepenim sudom učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka. S druge strane, čak i da je u sporovima male vrednosti moguće da sud u ponovljenom žalbenom postupku zakaže glavnu raspravu i otkloni mane u pogledu činjeničnog stanja i uočenih bitnih povreda, žalbeni sud ne može zbog sadržine pravila iz člana 387. ZPP, da drugi put ukine presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje iz kojih razloga u sporovima male vrednosti nije dozvoljeno višestruko ukidanje.

Inicijalni akt, predlog za dozvolu izvršenja na osnovu fakture je 24.08.2010. godine primljen u Privrednom sudu u Beogradu. Rešenjem Privrednog suda u Beogradu Iv 26412/10 od 16.09.2011. godine, stavljeno je van snage rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave tog suda Iv 26412/10 od 26.08.2010. godine, u delu u kome je određeno izvršenje, ukinute sve sprovedene izvršne radnje i po pravnosnažnosti rešenja predmet ustupljen parničnom odeljenju tog suda na dalje postupanje. U ovoj parnici presuda Privrednog suda P 11469/2011 od 13.11.2011. godine je rešenjem Privrednog apelacionog suda Pž 1708/12 od 21.03.2013. godine, prvi put ukinuta i to u stavu drugom i četvrtom izreke i predmet vraćen prvostepenom sudu radi održavanja nove glavne rasprave (izuzev u delu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za traženih 31.000,00 dinara na ime glavnog duga, kao i u delu u kome je tužilac tražio da mu tužilac plati kamatu po Zakonu o visini stope zatezne kamate na određeni iznos za određeni period). Zatim je presuda Privrednog suda u Beogradu P 2327/2013 od 10.06.2013. godine, ukinuta rešenjem Privrednog apelacionog suda u Beogradu Pž 6278/13 od 24.04.2014. godine, u delu kojim je obavezan tuženi da plati tužiocu 333.696,68 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom i u delu odluke o troškovima postupka (izuzev u delu, kojim je delimično odbijena kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u delu, kojim je obavezan tuženi da plati tužiocu 39.662,64 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom).

Prema tome, polazeći od sadržine odredbe člana 383. stav 4. ZPP kojim je predviđena zabrana dvostrukog, odnosno ponovnog ukidanja prvostepene presude, izuzev u određenim slučajevima, a u konkretnom slučaju radi se o postupku u privrednom sporu male vrednosti, to Privredni apelacioni sud nije mogao ponovo ukinuti pobijanu prvostepenu presudu i predmet vratiti prvostepenom sudu. Naime, mogao je, što je i učinio usvojiti žalbu i ukinuti prvostepenu presudu u navedenom delu i istovremeno odlučiti i o zahtevu stranke.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 22. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

                                                                                                                   Predsednik veća – sudija

                                                                                                                   Snežana Andrejević,s.r.