R1 43/2022 3.20.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 43/2022
03.02.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Dragane Boljević i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužioca Republike Srbije, Ministarstvo finansija i privrede, Uprava carine, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, protiv tuženog JP „Srbijagas“ iz Novog Sada, čiji je punomoćnik Aleksandar Todorović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Višeg suda u Beogradu i Apelacionog suda u Beogradu, na sednici održanoj 03.02.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za postupanje u ovom predmetu, STVARNO JE NADLEŽAN Viši sud u Beogradu.

O b r a z l o ž e nj e

Apelacioni sud u Beogradu, rešenjem Gž 3383/21 od 16.12.2021. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio rešenje sadržano u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Beogradu P 2406/20 od 24.03.2021. godine, kojim je odbijen prigovor tuženog o apsolutnoj nenadležnosti suda (stav prvi izreke). Ukinuo je presudu Višeg suda u Beogradu P 2406/20 od 24.03.2021. godine u stavu prvom izreke, kojim je usvojen tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno pravo javne svojine tužioca na nepokretnostima (bliže određenim u stavu prvom izreke prvostepene presude) i u stavu četvrtom izreke, kojim je obavezan tuženi da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.080.539,00 dinara i u tom delu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje (stav drugi izreke).

Viši sud u Beogradu, nije prihvatio stvarnu nadležnost, već je uz dopis P 75/22 od 20.01.2022. godine, spise predmeta dostavio Vrhovnom kasacionom sudu, radi odlučivanja o sukobu stvarne nadležnosti između sudova iste vrste. U obrazloženju je ukazao, da su u ovoj parnici rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž 5879/20 od 30.09.2020. godine, ukinuta i to: rešenje Višeg suda u Beogradu P 291/13 od 12.05.2020. godine, kojim se taj sud oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo sve sprovedene radnje i odbacio tužbu i dopunsko rešenje Višeg suda u Beogradu P 291/13 od 17.07.2020. godine, o troškovima postupka i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Zatim, da u konkretnoj situaciji Apelacioni sud u Beogradu odlučujući o žalbi izjavljenoj na prvostepenu presudu, nije mogao ponovo da ukine odluku prvostepenog suda, s obzirom na to da odredbom člana 402. Zakona o parničnom postupku nije isključena primena odredbe člana 387. stav 3. tog zakona, koja se odnosi na zabranu dvostrukog ukidanja prvostepenih odluka, te imajući u vidu načelo suđenja u razumnom roku iz člana 10. Zakona o parničnom postupku, da je efikasnost parničnog postupka promovisana u više odredaba Zakona o parničnom postupku, da se taj cilj postiže i zabranom dvostrukog ukidanja prvostepene odluke, bez obzira da li se radi o presudi ili rešenju.

Kako Viši sud u Beogradu nije prihvatio da ponovo sudi u ovom predmetu, to su ispunjeni uslovi za odlučivanje o nastalom negativnom sukobu nadležnosti sudova iste vrste, na osnovu odredbe člana 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13 – US, 74/13 - US, 55/14, 87/18 i 18/20), a u vezi odredbe člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11, 101/11, 101/13, 40/15, 106/15, 13/16, 108/16, 113/17, 65/18 - US, 87/18 i 88/18 - US), zbog čega je prema oceni ovog suda prvostepeni sud bio ovlašćen da izazove sukob nadležnosti, imajući u vidu da se samo rešenje o stvarnoj nenadležnosti iz člana 17. stav 4. ZPP ne može pobijati žalbom, jer ona nije dozvoljena, ali da u ovim odredbama nije istovremeno isključena i primena odredaba sukoba nadležnosti.

Vrhovni kasacioni sud je odlučujući o nastalolm sukobu stvarne nadležnosti na osnovu odredbe člana 22. stav 1. ZPP, utvrdio da je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Viši sud u Beogradu.

Odredbom člana 16. stav 1. ZPP je propisano, da, sud u toku celog postupka po službenoj dužnosti pazi da li rešavanje spora spada u sudsku nadležnost. Odredbom stava 2. ovog člana da, sud će da se oglasi nenadležnim, ukine sprovedene radnje u postupku i odbaci tužbu, ako u toku postupka utvrdi da za rešavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ.

Odredbom člana 383. stav 4. ZPP je propisano, da, drugostepeni sud će da zakaže raspravu i odluči o žalbi i zahtevima stranaka kad je u istoj parnici prvostepena presuda već jedanput bila ukinuta, a pobijana presuda se zasniva na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ili su u postupku pred prvostepenim sudom učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, osim ako se pobija presuda na osnovu priznanja, presuda zbog odricanja, presuda zbog propuštanja, presuda zbog izostanka, kao i presuda doneta bez održavanja glavne rasprave, odnosno ako se radi o presudi u sporu male vrednosti.

Odredbom člana 387. stav 3. ZPP, je propisano, da, u slučaju da je prvostepena presuda već jedanput bila ukinuta, drugostepeni sud ne može da ukine presudu i uputi predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odredbom člana 402. ZPP, je propisano, da, u postupku po žalbi protiv rešenja shodno se primenjuju odredbe ovog zakona koje se odnose na žalbu protiv presude, osim odredbe člana 383. stav 4. ovog zakona, ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano.

Dakle, citiranim odredbama izrečena je, prema oceni Vrhovnog kasacionog suda, zabrana višestrukog, odnosno ponovnog ukidanja prvostepene presude, kada je ona već jedanput bila ukinuta po odredbama bilo kog Zakona o parničnom postupku, osim u određenim slučajevima iz člana 383. stav 4. ZPP. Zabrana dvostrukog ukidanja iz člana 387. stav 3. ZPP odnosi se i na rešenja kojima se postupak pravnosnažno okončava u parničnom i vanparničnom postupku, na rešenja o troškovima postupka sadržanih u prvostepenim presudama i na posebna rešenja kojima je odlučeno o troškovima postupka. Iz navedenog proizilazi da se postupak okončava tek pravnosnažnošću sudske odluke kojom je odlučeno o svim zahtevima stranaka (glavna i sporedna potraživanja), a to bi trebalo da bude najkasnije drugim odlučivanjem od strane drugostepenog suda o žalbi na presudu ili rešenje.

U konkretnom slučaju, rešenje Višeg suda u Beogradu P 291/13 od 12.05.2020. godine, doneto u ovoj parnici, kojim se taj sud oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo sve sprovedene radnje i odbacio tužbu (ukinuto od strane Apelacionog suda u Beogradu, rešenjem Gž 5879/20 od 30.09.2020. godine, zajedno sa dopunskim rešenjem o troškovima postupka Višeg suda u Beogradu P 291/13 od 17.07.2020. godine), ne može se smatrati rešenjem kojim se postupak pravnosnažno okončava u parničnom postupku, to donošenjem rešenja Gž 3383/21 od 16.12.2021. godine od strane Apelacionog suda u Beogradu, kojim je između ostalog ukinuta presuda Višeg suda u Beogradu P 2406/20 od 24.03.2021. godine u stavu prvom izreke, kojim je odlučeno o tužbenom zahtevu tužioca i stavu četvrtom izreke, kojim je odlučeno o troškovima postupka i u tom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, nije bilo dvostrukog ukidanja prvostepene odluke od strane drugostepenog suda, te nema mesta primeni odredbe člana 387. stav 3. ZPP o zabrani dvostrukog ukidanja prvostepene odluke, zbog čega je za ponovno suđenje o tužbenom zahtevu tužioca, stvarno nadležan Viši sud u Beogradu, kao prvostepeni sud na osnovu odredbe člana 23. stav 2. tačka 7. Zakona o uređenju sudova.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 22. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić