R1 449/2021 3.20.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 449/2021
26.08.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parničnom postupku tužioca AA, preduzetnik iz ..., čiji je punomoćnik Boban Matić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, Visoki savet sudstva, Osnovni sud u Kragujevcu, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi duga, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Privrednog suda u Beogradu i Prvog osnovnog suda u Beogradu, na sednici održanoj 26.08.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za postupanje u ovom predmetu, STVARNO JE NADLEŽAN Prvi osnovni sud u Beogradu.

O b r a z l o ž e nj e

Prvi osnovni sud u Beogradu, rešenjem P 11745/19 od 10.06.2019. godine, oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu i odlučio da po pravnosnažnosti rešenja spise predmeta ustupi Privrednom sudu u Kragujevcu, kao stvarno i mesno nadležnom sudu. U obrazloženju je ukazao, da je u konkretnoj situaciji tužilac privredni subjekat, koji obavlja delatnost u formi preduzetnika, a tužena pravno lice. Zatim, da je ovaj spor između stranaka nastao u obavljanju delatnosti privrednih subjekata, s obzirom na to da je tužilac kao stalni sudski veštak bio angažovan od strane Osnovnog suda u Kragujevcu u predmetu P 3974/16 i po nalogu suda obavljao poslove veštačenja, zbog čega je na osnovu odredbe člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona o uređenju sudova, odlučio kao u izreci rešenja.

Viši sud u Beogradu, rešenjem Gž 9247/19 od 07.04.2021. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio rešenje Prvog osnovnog suda u Beogradu P 11745/19 od 10.06.2019. godine.

Privredni sud u Beogradu (kome je predmet dostavljen), nije prihvatio stvarnu nadležnost, već je uz dopis P 6062/21 od 20.07.2021. godine, spise predmeta dostavio Vrhovnom kasacionom sudu, radi odlučivanja o sukobu stvarne nadležnosti između sudova razne vrste. U obrazloženju je ukazao, da veštak nije privredni subjekat, niti obavlja privrednu delatnost, s obzirom na to da cilj obavljanja veštačenja nije sticanje dobiti, već pružanje potrebnih stručnih znanja za utvrđenje ocene ili razjašnjenje pravno relevantnih činjenica sudu ili drugom organu koji vodi postupak. Zatim, da se radi o građanskopravnom sporu koji nije nastao između privrednih subjekata i drugih pravnih lica u obavljanju delatnosti privrednih subjekata, zbog čega je Prvi osnovni sud u Beogradu, nadležan za postupanje u ovom predmetu.

Vrhovni kasacioni sud je odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti na osnovu odredbe člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13 - US, 74/13 - US, 55/14, 87/18 i 18/20), a u vezi odredbe člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11, 101/11, 101/13, 40/15, 106/15, 13/16, 108/16, 113/17, 65/18 - US, 87/18 i 88/18 - US), utvrdio da je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Prvi osnovni sud u Beogradu.

Tužba je podneta 27.05.2019. godine. Predmet tužbenog zahteva je isplata zakonske zatezne kamate po stopi predviđenoj Zakonom o zateznoj kamati na novčani iznosa od 7.000,00 dinara, za period od 11.03.2017. godine do 17.07.2017. godine. Prema navodima tužbe, tužilac je kao stalni sudski veštak ekonomsko-finansijske struke, pred Osnovnim sudom u Kragujevcu u predmetu P 3974/16 po nalogu suda obavljao poslove veštačenja i za obavljeno veštačenje tužiocu je isplaćena naknada i nagrada u iznosu od 7.000,00 dinara, ali bez pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od dana predaje fakture sudu 11.03.2017. godine, kao dana dospelosti obaveze do 17.07.2017. godine, kao dana isplate naknade i nagrade za obavljeno veštačenje.

Odredbom člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona o uređenju sudova, je propisano da, privredni sud u prvom stepenu sudi u sporovima između domaćih i stranih privrednih društava, preduzeća, zadruga i preduzetnika i njihovih asocijacija (privredni subjekti), u sporovima koji nastanu između privrednih subjekata i drugih pravnih lica u obavljanju delatnosti privrednih subjekata, kao i kad je u navedenim sporovima jedna od stranaka fizičko lice ako je sa strankom u odnosu materijalnog suparničarstva.

Prema tome, u ovom parničnom postupku nisu ispunjeni subjektivni uslovi za zasnivanje stvarne nadležnosti privrednog suda iz odredbe člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona o uređenju sudova, s obzirom na to da je tužena Republika Srbija pravno lice. Zatim, kako je predmet tužbenog zahteva isplata zakonske zatezne kamate na iznos isplaćene naknade i nagrade na ime obavljenog veštačenja (prema navodima tužbe), nisu ispunjeni ni objektivni uslovi za zasnivanje stvarne nadležnosti privrednog suda iz odredbe člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona o uređenju sudova, s obzirom na to da se ne radi o sporu u kome je tužena pravno lice, koje obavlja delatnost privrednog subjekta.

Stoga, za postupanje u ovom predmetu stvarno je nadležan Prvi osnovni sud u Beogradu, na osnovu odredbe člana 22. stav 2. Zakona o uređenju sudova.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 22. stav 2. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić