R1 462/2019 3.20.1 sukob nadležnosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 462/2019
05.09.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Lazarević Duca advokat iz ..., protiv tužene BB, čiji je punomoćnik Tamara Simić advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti i sticanja bez osnova, rešavajući sukob mesne nadležnosti između Prvog osnovnog suda u Beogradu i Osnovnog suda u Kragujevcu, u sednici veća održanoj 05.09.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za postupanje u ovom predmetu MESNO JE NADLEŽAN Prvi osnovni sud u Beogradu.

O b r a z l o ž e nj e

Tužilac AA iz ... podneo je tužbu Osnovnom sudu u Kragujevcu protiv tužene BB, radi utvrđenja delimične ništavosti ugovora o kreditu zaključenog između ovde parničnih stranaka i isplate po osnovu sticanja bez osnova. Uz tužbu je priložio zaključeni ugovor o kreditu, koji u članu 24. sadrži sporazum o mesnoj nadležnosti suda u slučaju spora po ovom ugovoru.

Tužena je u odgovoru na tužbu i u podnesku od 16.04.2018. godine istakla prigovor mesne nenadležnosti Osnovnog suda u Kragujevcu, pozivajući se na odredbu o ugovorenoj mesnoj nadležnosti osnovnog suda prema registrovanom sedištu banke, koje je u Beogradu na teritoriji Prvog osnovnog suda u Beogradu.

Osnovni sud u Kragujevcu je rešenjem P 1127/18 od 25.04.2018. godine, ispravljenim rešenjem istog suda P 1127/18 od 01.11.2018. godine, odbio prigovor mesne nenadležnosti za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Odlučujući o izjavljenoj žalbi tužene Viši sud u Kragujevcu je rešenjem Gž 4192/18 od 13.12.2018. godine, ukinuo rešenje Osnovnog suda u Kragujevcu P 1127/18 od 25.04.2018. godine, ispravljeno rešenjem istog suda P 1127/18 od 01.11.2018. godine, i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku odlučivanja o istaknutom prigovoru mesne nenadležnosti, Osnovni sud u Kragujevcu je rešenjem P 1127/18 od 11.01.2019. godine usvojio prigovor i oglasio se mesno nenadležnim, a po pravnosnažnosti rešenja predmet je dostavio Prvom osnovnom sudu u Beogradu kao mesno nadležnom sudu na dalje postupanje u ovom predmetu.

Prvi osnovni sud u Beogradu nije prihvatio mesnu nadležnost, već je uz dopis P 11208/19 od 12.07.2019. godine spise predmeta dostavio Vrhovnom kasacionom sudu radi rešavanja sukoba mesne nadležnosti. Iskazao je stanovište da se nadležnost Prvog osnovnog suda u Beogradu ne može zasnovati na sporazumu o mesnoj nadležnosti iz člana 24. ugovora, zato što je navedena ugovorna odredba kojom stranke vrše prorogaciju nadležnosti i ugovaraju da će njihove sporove rešavati nadležni osnovni sud prema registrovanom sedištu banke, nepravična i ništava u smislu odredbe člana 41. stav 6. Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga u vezi odredbi člana 43. stav 1. i 44. stav 1. tačka 5. Zakona o zaštiti potrošača. Zatim, kako je odredbom člana 45. ZPP propisano da u sporovima za zaštitu prava potrošača, pored suda opšte mesne nadležnosti, postoji i nadležnost suda na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište, da se tužilac podnošenjem tužbe sudu na čijem području ima prebivalište, a to je Osnovni sud u Kragujevcu, koristio pravom izbora, te da je taj sud jedino mesno nadležan za suđenje u ovom predmetu.

Rešavajući nastali sukob mesne nadležnosti na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 116/08 ... 87/18) i člana 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18 - u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da je za postupanje u ovom predmetu mesno nadležan Prvi osnovni sud u Beogradu.

Odredbom člana 65. stav 1. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mesna nadležnost nekog suda, stranke se mogu sporazumeti da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mesno nadležan, pod uslovom da je taj sud stvarno nadležan. Prema stavu 3. istog člana, sporazum iz stava 1. i 2. ovog člana proizvodi pravno dejstvo samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se odnosi na određeni spor ili više sporova koji svi proističu iz određenog pravnog posla. Odredbom stava 4. istog člana je propisano da ispravu o sporazumu tužilac mora da priloži uz tužbu, a tuženi uz prigovor nenadležnosti.

Odredbom člana 41. stav 6. Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga („Službeni glasnik RS“, br.36/11 i 139/14), propisano je da nepoštena poslovna praksa i nepravične ugovorne odredbe imaju značenje utvrđeno zakonom kojim se uređuje zaštita potrošača.

Odredbom člana 43. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača („Službeni glasnik RS“ br.62/14, 6/16 i 44/18), propisano je da su nepravične ugovorne odredbe ništave, dok je odredbom člana 44. stav 1. tačka 5. istog zakona propisano da se ugovorne odredbe smatraju nepravičnim bez obzira na okolnost pojedinog slučaja ako imaju za predmet ili posledicu određivanje mesne nadležnosti suda van prebivališta, odnosno boravišta potrošača.

Tumačenje Prvog osnovnog suda u Beogradu da je odredba ugovora o kreditu o prorogaciji nadležnosti nepravična, a time i ništava ugovorna odredba koja se ne može primeniti u smislu citiranih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga, primenjujući odredbu člana 45. ZPP, nije prihvatljivo iz sledećih razloga.

Naime, Zakon o parničnom postupku je opšti procesni zakon koji, između ostalog, reguliše i pitanje mesne nadležnosti suda u parničnom postupku. Kako za predmetni spor nije određena isključiva mesna nadležnost suda, a tužena je istakla prigovor mesne nenadležnosti, to je relevantan sporazumu o mesnoj nadležnosti iz člana 24. ugovora o kreditu koji je dostavljen uz inicijalni akt – tužbu, prema kojem je u predmetnom sporu mesno nadležan Prvi osnovni sud u Beogradu, na čijoj se teritoriji nalazi registrovano sedište tužene, na osnovu člana 65. ZPP u vezi člana 3. stav 1. tačka 4) Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava („Službeni glasnik RS“ broj 101/13). Pored toga, odredbom člana 45. ZPP nije propisana isključiva mesna nadležnost suda samo prema mestu prebivališta, odnosno boravišta potrošača, već izborna nadležnost u konkurenciji sa sudom opšte mesne nadležnosti, te i ova zakonska odredba ne može isključiti primenu člana 65. ZPP i prorogacioni sporazum zaključen između parničnih stranaka kao ugovornih strana. Ovo posebno ako se uzme u obzir i da je mimo sporazuma stranaka, Prvi osnovni sud u Beogradu nadležan prema odredbi člana 40. stav 2. ZPP o opštoj mesnoj nadležnosti za suđenje u sporovima protiv pravnih lica.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 22. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić