R1 510/2021 3.20.1; sukob nadležnosti - građansko pravo

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 510/2021
10.09.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Vesne Subić, članova veća, u postupku rehabilitacije po zahtevu predlagača AA i BB, oboje iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Ratomir Milenković, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača Republike Srbije, koju zastupa Više javno tužilaštvo, radi rehabilitacije pok. AA, bivšeg iz ..., odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Višeg suda u Beogradu i Apelacionog suda u Beogradu, na sednici održanoj 10.09.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za postupanje u ovom predmetu, stvarno je nadležan Apelacioni sud u Beogradu.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu Reh 161/13 od 26.06.2017. godine, usvojen je zahtev za rehabilitaciju pok. AA, koji su podneli predlagači AA i BB iz ... . Apelacioni sud u Beogradu je rešavajući o žalbi protivnika predlagača, svojim rešenjem Reh-ž 242/17 od 25.10.2017. godine, ukinuo navedeno rešenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Viši sud u Beogradu je doneo rešenje Reh 102/17 od 11.12.2018. godine kojim je usvojen zahtev za rehabilitaciju pok. AA. Apelacioni sud u Beogradu je rešavajući o žalbi protivnika predlagača, svojim rešenjem Reh-ž 59/2019 od 17.06.2019. godine ukinuo prvostepeno rešenje i predmet vratio Višem sudu u Beogradu kao prvostepenom na ponovno odlučivanje.

Viši sud u Beogradu je izazvao sukob nadležnosti i uz propratni akt Reh 45/19 od 25.08.2021. godine tražio da Vrhovni kasacioni sud reši nastali sukob nadležnosti i utvrdi stvarnu nadležnost suda za postupanje u ovom postupku.

Rešavajući nastali sukob stvarne nadležnosti Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), utvrdio da je za postupanje u ovom postupku stvarno nadležan Apelacioni sud u Beogradu.

Odredbom člana 387. stav 3. ZPP propisano je da u slučaju da je prvostepena presuda već jedanput bila ukinuta, drugostepeni sud ne može da ukine presudu i uputi predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Imajući u vidu da član 387. stav 3. ZPP, ne propisuje izričitu zabranu dvostrukog ukidanja rešenja u parničnom i vanparničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je u svojim odlukama iskazao stav da član 402. ZPP ne isključuje primenu člana 387. stav 3. ZPP, a što je i zaključak sa sednice Građanskog odeljenja VKS od 12.11.2019. godine. Ovo iz razloga što je članom 10. ZPP proklamovano načelo suđenja u razumnom roku i da je efikasnost vanparničnog postupka promovisana u više odredaba ZPP i ZVP. Taj cilj se postiže zabranom dvostrukog ukidanja prvostepene odluke, bez obzira da li se radi o presudi ili rešenju, jer se postupak okončava tek pravnosnažnošću sudske odluke kojom je odlučeno o svim zahtevima stranaka (glavna i sporedna potraživanja), a to bi trebalo da bude najkasnije drugim odlučivanjem od strane drugostepenog suda o žalbi na presudu ili na rešenje. Stoga se zabrana dvostrukog ukidanja iz člana 387. stav 3. Zakona o parničnom postupku odnosi i na rešenje kojim se postupak pravnosnažno okončava u parničnom i vanparničnom postupku.

Shodno navedenom za odlučivanje o zahtevima stranaka, kada je u žalbenom postupku rešenje već jedanput bilo ukinuto, stvarno je nadležan Apelacioni sud u Beogradu, a ne Viši sud u Beogradu.

Na osnovu člana 22. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Biserka Živanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisardnice

Marina Antonić