R1 61/2017 sukob stvarne nadležnosti; reorganizacija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 61/2017
22.02.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Mladen Mihajlovski, advokat iz ..., protiv tuženog Privrednog društva „BB“ ..., radi isplate, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Privrednog suda u Beogradu i Osnovnog suda u Vrbasu, u sednici održanoj 22.02.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za suđenje u ovoj pravnoj stvari, STVARNO JE NADLEŽAN Osnovni sud u Vrbasu.

O b r a z l o ž e nj e

Tužilja AA iz ..., podnela je tužbu Osnovnom sudu u Vrbasu, protiv tuženog „BB“ ..., radi isplate minimalnih zarada za juli, avgust, septembar i oktobar 2009. godine, ali se taj sud, rešenjem P1 71/16 od 11.07.2016. godine, oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, a po pravnosnažnosti rešenja predmet je dostavio Privrednom sudu u Beogradu, kao mesno i stvarno nadležnom.

Privredni sud u Beogradu nije prihvatio stvarnu nadležnost i predmet je dostavio Vrhovnom kasacionom sudu radi rešavanja sukoba stvarne nadležnosti.

Rešavajući nastali sukob stvarne nadležnosti, na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova ("Službeni glasnik RS", broj 116/08, ...106/15 i 13/16) i člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Osnovni sud u Vrbasu.

U konkretnom slučaju rešenjem Privrednog suda u Beogradu St 91/09 od 21.10.2009. godine otvoren je postupak stečaja nad tuženim, a rešenjem St 223/10 od 18.01.2011. godine usvojen je Plan reorganizacije stečajnog dužnika. Međutim, rešenjem istog suda St 223/10 od 05.03.2014. godine, utvrđeno je da je izvršen plan reorganizacije, pa je stečejni postupak nad ovde tuženim obustavljen.

Odredbom člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona o uređenju sudova, propisano je da privredni sud u prvom stepenu sudi u sporovima između domaćih i stranih privrednih društava, preduzeća, zadruga i preduzetnika i njihovih asocijacija (privredni subjekti), u sporovima koji nastanu između privrednih subjekata i drugih pravnih lica u obavljanju delatnosti privrednih subjekata, pa i kada je u navedenim sporovima jedna od strana fizičko lice, ako je stranka u odnosu materijalnog suparničarstva, dok je stavom 1. tačka 4. istog člana, određeno da privredni sud u prvom stepenu sudi i u sporovima povodom reorganizacije. Primenom člana 22. stav 2. Zakona o uređenju sudova, osnovni sud u prvom stepenu sudi u građanskopravnim sporovima, ako za pojedine od njih nije nadležan drugi sud i vodi izvršne i vanparnične postupke za koje nije nadležan neki drugi sud, a prema stavu 3. istog člana, osnovni sud u prvom stepenu, između ostalog, sudi sporovima povodom zasnivanja, postojanja i prestanka radnog odnosa, o pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa i o naknadi štete koju zaposleni pretrpi na radu ili u vezi sa radom.

Zakonom o stečaju ("Službeni glasnik RS", broj 104/09, 99/11 i 71/12-US), uređeni su uslovi i način pokretanja i sprovođenja stečaja nad pravnim licima, pa je odredbom člana 1. stav 2. određeno da se stečaj, u smislu ovog zakona, sprovodi bankrotstvom ili reorganizacijom. Pod bankrotstvom se podrazumeva namirenje poverilaca prodajom celokupne imovine stečajnog dužnika, odnosno stečajnog dužnika kao pravnog lica (stav 3. istog člana), a pod reorganizacijom se podrazumeva namirenje poverilaca prema usvojenom planu reorganizacije i to redefinisanjem dužničko-poverilačkih odnosa, statusnim promenama dužnika ili na drugi način koji je predviđen planom reorganizacije (stav 4.). Odredbom člana 172. Zakona o stečaju, propisano je da izvršenjem plana reorganizacije kojim je stečajni dužnik ispunio sve obaveze predviđene planom reorganizacije, prestaju potraživanja poverilaca utvrđena planom reorganizacije.

Primenom navedenih odredaba, obustavom postupka stečaja po pravnosnažnosti rešenja o potvrđivanju i usvajanju plana reorganizacije stečajnog dužnika, obustavlja se samo postupak stečaja koji se sprovodi bankrotstvom, a stečaj se nastavlja sprovođenjem reorganizacije stečajnog dužnika, na osnovu usvojenog i potvrđenog plana reorganizacije, o čemu mora da odluči sud koji je i potvrdio plan reorganizacije, odnosno privredni sud. Međutim, donošenjem rešenja kojim se postupak stečaja obustavlja zbog izvšrenja plana reorganizacije, stečajni postupak se obustavlja u celosti, a u odnosu na pravno lice, ranije stečajnog dužnika, prestaju sve pravne posledice otvaranja i vođenja stečajnog postupka, a samim tim i primena odredaba Zakona o uređenju sudova u pogledu stvarne nadležnosti u sporovima povodom stečaja ili reorganizacije.

Imajući u vidu izneto, kao i da se u konkretnom slučaju radi o sporu između fizičkog i pravnog lica, a da je protiv tuženog pravnog lica obustavljen postupak stečaja zbog izvršenja plana reorganizacije, da je tužba podneta sudu nakon što je usvojeni plan reorganizacije već bio izvršen i stečajni postupak nad tuženim obustavljen kao i da je predmet spora zahtev tužilje za isplatu minimalne zarade (radni spor), proizlazi da se ne radi o subjektima iz člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona o uređenju sudova, niti o sporu iz tačke 4. istog stava, pa je, primenom člana 22. stav 3. Zakona o uređenju sudova, za suđenje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan osnovni sud.

Na osnovu iznetog, primenom člana 22. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić