
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 632/2019
20.11.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., protiv tužene Republike Srbije, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi novčanog obeštećenja zbog povrede na suđenje u razumnom roku, rešavajući sukob stvarne nadležnosti između Apelacionog suda u Beogradu i Višeg suda u Beogradu, u sednici održanoj 20.11.2019. godine, doneo je
R E Š E NJ E
Za odlučivanje o žalbi tužilje izjavljenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr 227/18 od 24.12.2018. godine, stvarno je nadležan Viši sud u Beogradu.
O b r a z l o ž e nj e
Viši sud u Beogradu, rešenjem Gž rr 83/19 od 28.02.2019. godine, oglasio se stvarno nenadležnim za odlučivanje o žalbi tužilje izjavljenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr 227/18 od 24.12.2018. godine i predmet je ustupio Apelacionom sudu u Beogradu kao stvarno i mesno nadležnom.
Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž rr 9/19 od 22.08.2019. godine, taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje o žalbi tužilje izjavljenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr 227/18 od 24.12.2018. godine i predmet je ustupio Višem sudu u Beogradu kao stvarno i mesno nadležnom sudu.
Viši sud u Beogradu nije prihvatio stvarnu nadležnost, te se aktom Gž rr 478/19 od 03.10.2019. godine, obratio Vrhovnom kasacionom sudu radi rešavanja sukoba nadležnosti.
Rešavajući nastali sukob stvarne nadležnosti na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Sl. glasnik RS“, br.116/08...87/2018) i člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je za odlučivanje o žalbi tužilje stvarno nadležan Viši sud u Beogradu.
U konkretnom slučaju, tužilja je podnela tužbu za novčano obeštećenje (neimovinsku štetu), koja je tužilji izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, u postupku koji se vodio pred Upravnim sudom u predmetu U 3902/16. Povreda prava na suđenje u razumnom roku je utvrđena rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rž u 71/17 od 17.10.2017. godine. Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr 227/18 od 24.12.2018. godine, obavezana je tužena da tužilji na ime novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku plati 96.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtev u delu u kome je tužilja tražila da se obaveže tužena da joj po ovom osnovu plati preko dosuđenih 96.000,00 dinara do traženih 365.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, a odbijen je i zahtev tužilje za naknadu troškova postupka. Protiv ove presude tužilja je izjavila žalbu.
Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Sl. glasnik RS“, br.40/2015) u članu 27. stav 1. propisuje da nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva, u postupku pred sudom shodno se primenjuju odredbe o sporovima male vrednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak, a članom 23. stav 1. tačka 1. istog zakona, propisano je da je vrsta pravičnog zadovoljenja pravo na isplatu novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu koja je stranci izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku (novčano obeštećenje).
Kako je članom 27. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da se u postupku za novčano obeštećenje primenjuju pravila o sporovima male vrednosti, nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva, to znači da je za odlučivanje o žalbi na odluku osnovnog suda u ovom postupku nadležan viši sud, shodno odredbi člana 23. stav 2. tačka 3. Zakona o uređenju sudova.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 22. stav 2. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Vesna Popović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić