R1 706/2019 3.20.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 706/2019
25.12.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., ..., čiji je punomoćnik Nada Dragutinović Milićević, advokat iz ..., protiv tužene BB iz .., ..., radi iseljenja, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Višeg suda u Vranju i Apelacionog suda u Nišu, na sednici održanoj dana 25.12.2019. godine doneo je

R E Š E NJ E

Za odlučivanje u ovoj parnici nadležan je Viši sud u Vranju.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Gž br. 2157/19 od 27.08.2019. godine Viši sud u Vranju oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj parnici sa nalogom da se spisi dostave Apelacionom sudu u Nišu kao stvarno nadležnom sudu.

Apelacioni sud u Nišu nije prihvatio ustupljenu nadležnost, pa je spise uz akt Gž br. 4619/19 od 03.12.2019. godine, dostavio Vrhovnom kasacionom sudu, radi rešavanja sukoba nadležnosti.

Rešavajući negativni sukob nadležnosti na osnovu člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 87/18), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je za odlučivanje stvarno nadležan Viši sud u Vranju.

Prema stanju u spisima, postupajući po tužbi tužioca, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev i obavezao je tuženu da tužiocu preda u državinu nepokretnosti bliže opisane izrekom prvostepene presude. Na prvostepenu presudu, tužena je izjavila žalbu Višem sudu u Vranju, koji se, nakon što su mu spisi dostavljeni radi odlučivanja o žalbi, oglasio stvarno nenadležnim za postupanje, s pozivom na odredbu člana 17. stav 1. i 3. Zakona o parničnom postupku, kao i s pozivom na odredbu člana 24. stav 1. tačka 3. Zakona o uređenju sudova, smatrajući da se ne radi o sporu male vrednosti.

Zakonom o parničnom postupku, članom 33. stavom 1. propisano je da ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, a tužilac u tužbi navede da pristaje da umesto ispunjenja tog zahteva primi određeni novčani iznos, kao vrednost predmeta spora uzeće se taj iznos; stavom 2. da u drugim slučajevima, ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, merodavna je vrednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi.

U konkretnom slučaju, ne radi se o sporu o nepokretnostima u smislu člana 469. ZPP-a, već se raspravlja o zahtevu koji je kondemnatorne prirode - traži se činidba, tj. predaja nepokretnosti u državinu tužiocu. U takvim situacijama merodavna je vrednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi. Kako je tužilac vrednost predemeta spora označio na iznos od 4.000,00 dinara, to je prvostepenom presudom koja je doneta u ovom konkretnom slučaju odlučeno u sporu male vrednosti, pa je za odlučivanje o žalbi na istu nadležan viši sud, imajući u vidu odredbu člana 23. stav 2. tačka 3. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ br. 116/08...88/18).

Iz navedenih razloga, na osnovu odredbe člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća–sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić