R4 g 19/2021 1.6.6.7

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R4 g 19/2021
24.08.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Božidar Vujičić, u predmetu predlagača AA iz Beograda, BB iz ... i VV iz ..., koje zastupa punomoćnik Dušan LJ. Pejkić, advokat iz ..., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o prigovoru predlagača za ubrzanje postupka u predmetu Vrhovnog kasacionog suda Rev 2478/2021, doneo je dana 24.08.2021. godine

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovan prigovor predlagača AA, BB i VV, svih iz Beograda, za ubrzanje postupka u predmetu Vrhovnog kasacionog suda Rev 2478/2021.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagači su 22.06.2021. godine ovom sudu podneli prigovor radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku u kome su naveli da je pred ovim sudom u predmetu Rev 2478/2021 u toku postupak po reviziji koju su predlagači, u svojstvu tužilaca u parnici izjavili protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 287/21 od 27.01.2021. godine. Reviziju su takođe izjavili i tuženi u toj parnici. Predmet tužbenog zahteva u parnici jeste isplata naknade za izuzeto zemljište, a postupak izuzimanja je u ovom slučaju započet donošenjem rešenja Opštine Voždovac broj 1684/64 od 17.02.1964. godine, tako da postupak za utvrđivanje naknade traje preko 57 godina. Otuda podnosioci prigovora smatraju da je u ovom postupku došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, te da je potrebno preduzeti odgovarajuće delotvorne procesne radnje kako bi se ovaj postupak ubrzao.

Odlučujući o prigovoru na osnovu člana 7. stav 2. i čl. 9. i 10. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/2015) Vrhovni kasacioni sud je našao da je prigovor neosnovan.

Po sprovedenom ispitnom postupku u kome je pribavljen izveštaj od pisarnice Vrhovnog kasacionog suda, sudije izvestioca u ovom predmetu, te po uvidu u spise predmeta utvrđeno je da je tužba u konkretnom slučaju podneta 19.03.1996. godine, te da je nakon više prekida i nastavaka postupka i odlučivanja o tužbenom zahtevu, ukidanja prvostepenih odluka, doneta presuda Višeg suda u Beogradu P 14878/18 od 30.01.2019. godine kojom nije dozvoljeno proširenje tužbe na Grad Beograd, a usvojen je tužbeni zahtev tužilaca, te je obavezani Gradska opština Voždovac i Zemljoradnička zadruga „Avala“ iz Belog Potoka kao krajnji korisnik eksproprisanog zemljišta da tužiocima AA, BB i VV na ime naknade za izuzeto zemljište isplati iznose kako je to navedeno u izreci prvostepene presude. Međutim, odlučujući o žalbi Apelacioni sud u Beogradu je doneo presudu Gž 287/21 od 27.01.2021. godine kojom je preinačio prvostepenu presudu u stavu drugom izreke, tako što je obavezao tuženu Gradsku opštinu Voždovac da tužiocima na ime naknade za izuzeto građevinsko zemljište koje je navedeno u izreci isplati 14.070.000,00 dinara i to tužilji AA 3/8, tužiocu BB 3/8 i tužiocu VV 2/8 od navedenog iznosa, a po istom pravnom osnovu je obavezao i tuženu Zemljoradničku zadrugu Avala da tužiocima isplati za druge parcele ukupno 112.287.600,00 dinara u istom suvlasničkom odnosu kao što je za prethodnu isplatu, dok je tužbeni zahtev tužilaca u delu u kome je traženo da tuženici solidarno isplate ukupan iznos naknade od 126.357.600,00 dinara odbijen kao neosnovan. Preinačena je i odluka o troškovima spora.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužioci i tuženi su blagovremeno izjavili revizije. Spisi predmeta po izjavljenoj reviziji su dostavljeni ovom sudu 25.05.2021. godine, a sudiji izvestiocu su izneti 28.05.2021. godine.

Ustavom Republike Srbije u članu 32. stav 1. je propisano da svako ima pravo da mu nezavisan, nepristrasan i zakonom ustanovljen sud pravično i u razumnom roku javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka kao i optužbama protiv njega. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 18/20) u članu 10. stav 1. takođe propisuje da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku, dok Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku u članu 4. je propisao da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmeta suđenja pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaj predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnih pretresa i izradu odluke.

Imajući u vidu pomenute odredbe Ustava i zakona, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju predlagačima pred ovim sudom nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, te da je otuda njihov prigovor neosnovan. Činjenica je da je parnični postupak pokrenut 1996. godine ali period od dostavljanja predmeta ovom sudu do podnošenja prigovora kao i do odlučivanja o prigovoru je kraći od tri meseca, pa s obzirom da se radi i o vremenu kada se u Vrhovnom kasacionom sudu koriste godišnji odmori, objektivno nije bilo moguće ovako složen predmet okončati u tom periodu.

Zbog svega toga je i odlučeno kao u izreci rešenja.

Sudija

Božidar Vujičić,s.r.

POUKA O PRAVNOM LEKU:

Protiv ovog rešenja dozvoljena je žalba

Vrhovnom kasacionom sudu u roku od 8 dana od prijema istog.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić