Rev 1000/2022 3.1.2.8.1.1.1; isključenje deliktne odgovornosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1000/2022
08.12.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Mileta Maslarević, advokat iz ..., protiv tuženih BB, VV i GG, svi iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Čvrkić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1971/21 od 16.11.2021. godine, u sednici veća održanoj 08.12.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1971/21 od 16.11.2021. godine u usvajajućem delu stava drugog izreke i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Čačku P 28/20 od 27.04.2021. godine, stavom prvim izreke, obavezani su tuženi kao solidarni dužnici da tužilji isplate iznos od 3.124 evra sa kamatom preciziranom u ovom stavu, počev od 27.04.2021. godine pa do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem bankarskom kursu na dan isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je deo tužbenog zahteva u iznosu od još 46.691 evro sa zakonskom zateznom kamatom kao u stavu prvom izreke, od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i zahtev za plaćanje zatezne kamate na iznos od 3.124 evra počev od podnošenja tužbe do 26.04.2021. godine, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da tužilji kao solidarni dužnici isplate novčanu protivvrednost stvari pokućstva u iznosu od 357.549,00 dinara sa kamatom, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1971/21 od 16.11.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavu trećem izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom i četvrtom izreke, tako da glasi: obavezuju se tuženi da tužilji na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 30.184 evra sa zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o zateznoj kamati, počev od 27.04.2021. godine pa do konačne isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem bankarskom kursu na dan isplate. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje prema tuženima za iznos od još 19.631 evro sa zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o zateznoj kamati počev od 03.01.2014. godine pa do konačne isplate i za zateznu kamatu na iznos od 30.184 evra po stopi propisanoj Zakonom o zateznoj kamati za period od 30.01.2014. godine do 26.04.2021. godine, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem bankarskom kursu na dan isplate. Obavezani su tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka solidarno isplate iznos od 800.588,00 dinara u propisanom roku, a ukoliko u ovom roku ne isplate navedeni iznos, dužni su da plate i zakonsku zateznu kamatu na neisplaćeni iznos od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.

Protiv navedene presude donete u drugom stepenu, tuženi su blagovremeno izjavili reviziju iz svih zakonom propisanih razloga.

Tužilja je dala odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu ovlašćenja iz člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20) i utvrdio da je revizija tuženih osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja i sada pok. DD su bili u vanbračnoj zajednici od ...07.2000. godine do ...10.2000. godine kada su zaključili brak koji je trajao do DD smrti ...2011. godine. Tužilja i njen sada pokojni suprug u braku nisu imali dece, tuženi VV i BB su majka i otac pokojnog DD, a tuženi GG njegov rođeni brat. Tužilja i DD su se tokom trajanja bračne zajednice na auto-placu u ... zajednički bavili kupovinom i prodajom polovnih automobila, građevinskih mašina i auto delova i to „na crno“ u vidu zanimanja, tako što bi za sebe zadržavali eventualnu razliku između nabavne i prodajne cene. Prilikom nabavke i uvoza vozila korišćeni su uglavnom podaci i isprave drugih fizičkih i pravnih lica. U momentu DD smrti na njega su bila registrovana dva vozila koja su ušla u sastav zaostavštine, kao isključiva svojina ostavioca, a koja je po ostavinskom rešenju od 14.07.2011. godine nasledila tužilja s obzirom da su se tuženi VV i BB odrekli nasleđa predmetnih vozila. Nepokretnosti u ... su predmet spora između istih stranaka u predmetu P 601/13 koji postupak je samo delimično pravnosnažno okonačn, a u ovoj parnici tužilja traži isplatu novčane protivvrednosti za 17 vozila i građevinskih mašina koje su se nalazile na auto-placu u momentu DD smrti za koje poseduje dokumentaciju prema nabavnoj ceni tih vozila i to u delu od ½ po osnovu sticanja u braku i ¼ po osnovu nasleđa pokojnog DD, kao i novčanu protivvrednost pokretnih stvari koje su ostale u kući u ... . U trenutku prestanka bračne zajednice tužilje i njenog pokojnog supruga na auto-placu u ... su se nalazile tri grupe vozila i mašina i to vozila i mašine koje su predmet tužbenog zahteva, vozila koja su bila predmet podele između tužilje i ĐĐ, a koja su bila ortačka vozila, vozila koja je tužilja prodala posle DD smrti. Tuženi BB je januara 2012. godine promenio katanac na ulazu u plac u ..., ali tužilji nije dao ključ pa su presudom od 19.04.2016. godine tuženi BB i GGobavezani da tužilji predaju u državinu i korišćenje stvari i lica, zemljište u KO ... .

Prvostepeni sud je ceneći navode i iskaze parničnih stranaka i saslušanih svedoka, kod činjenice da tužilja nije predložila ekonomsko veštačenje i da nema zvanične dokumentacije o ostvarenim prihodima, te primenjujući odredbe člana 177, 178. i 180. stav 2. i 3. Porodičnog zakona ocenio da je udeo tužilje u sticanju zajedničke imovine 20%, pa je delimično usvojio tužbeni zahtev za iznos od 3.124 evra, dok je u preostalom delu odbio tužbeni zahtev.

Drugostepeni sud je, na ovako utvrđeno činjenično stanje izveo zaključak da je doprinos tužilje u sticanju zajedničke imovine veći i da iznosi 40% uz stav da je pogrešno prvostepeni sud pošao od vrednosti svih vozila i mašina koja su se u momentu DD smrti i prestanka bračne zajednice nalazile na auto-placu, s obzirom da tuženi nisu istakli nikakav zahtev prema tužilji u odnosu na ostala vozila. Kako su tuženi preduzeli radnje kojima su tužilju onemogućili da raspolaže pripadajućim vozilima i mašinama, to su shodno članu 154. stav 1. ZOO u obavezi da tužilji naknade prouzrokovanu štetu i to solidarno u smislu odredbe člana 206. stav 4. istog zakona, u visini njenog suvlasničkog udela, a shodno članu 171. stav 1. i članu 180. Porodičnog zakona i nasleđem na osnovu člana 12. stav 2. Zakona o nasleđivanju. Vrednost vozila i mašina koji su tuženi nakon DD smrti neovlašćeno prisvojili i njima raspolagali iznosi 43.120 evra, pa su tuženi u obavezi da tužilji na ime njenog udela u ovim vozilima i mašinama isplate štetu u iznosu od 30.184 evra i to 40% po osnovu sopstvenog sticanja tužilje i ½ po osnovu nasleđa.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Predmet ovog spora je obligaciono pravni zahtev u visini novčane protivvrednosti 17 vozila i građevinskih mašina koje su se nalazile na auto-placu u momentu DD smrti koji, prema tvrdnji tužilje, predstavljaju zajedničku imovinu tužilje i njenog sada pok. supruga. Osnov za ovako postavljeni zahtev tužilja zasniva na sticanju imovine u bračnoj zajednici sa DD i nasleđem iza pok. DD, uz tvrdnju da su tuženi prisvojili, otuđili ili na drugi način raspolagali ovom imovinom.

Tokom postupka je utvrđeno da je tužilja učestvovala u ostavinskom postupku iza pokojnog DD i oglašena je za naslednika na dva vozila koja su ušla u sastav zaostavštine, kao isključiva svojina ostavioca. U ovoj parnici tužilja tvrdi da su sva vozela zatečena na auto placu zajednička imovina tužilje i njenog pok. supruga.

Prema članu 171. Porodičnog zakona, imovina koju su supružnici stekli radom u toku trajanja zajedice života u braku predstavlja njihovu zajedničku imovinu. Tužilja i njen sada pokojni suprug DD su se bavili kupovinom i prodajom polovnih automobila, građevinskih mašina i auto delova i to „na crno“ i prilikom nabavke i uvoza korišćeni su podaci i isprave drugih fizičkih i pravnih lica. Upravo u odnosu na tako uvezena vozila koja su zatečena na auto-placu u ... tužilja traži isplatu novčane protivvrednosti, a nižestepeni sudovi bez razjašnjenja ko je vlasnik navedenih vozila usvajaju tužbeni zahtev. Stoga je ostalo neutvrđena činjenica da li je reč o zajedničkoj imovini supružnika ili o imovini trećih lica u kom slučaju bi se postavilo pitanje po kom osnovu tužilja potražuje novčanu protivvrednost vozila koja eventualno predstavljaju vlasništov trećih lica. U ostavinskom postupku kao predmet zaostavštine pok. DD prijavljena su samo dva vozila, na kojima je tužena i oglašena za naslednika, a tužilja nije u vanparničnom postupku shodno članu 128. i 130. Zakona o vanparničnom postupku podnela zahtev za raspravu zaostavštine na imovini za koju se nije znalo da pripada zaostavštini u vreme donošenja rešenja o izvšenju, što je prvostepeni sud propustio da ceni.

Odredbom člana 185. stav 1. propisano je da je odgovorno lice dužno uspostaviti stanje koje je bilo pre nego što je šteta nastala. Stavom 2. propisano je da ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice dužno je da za ostatak štete dati naknadu u novcu. Stavom 3. propisano je da kada uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće ili kada sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete, a stav 4. da će sud dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kada on to zahteva, izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja.

Pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Čačku P 1890/16 od 19.04.2016. godine obavezani su tuženi BB i GG da tužilji predaju u državinu i na korišćenje, između ostalih i stvari koje se nalaze u KO ... . Tužilja je imala mogućnost da traži izvršenje navedene presude i ukloni eventualnu štetu na koju ukazuje u toku postupka, pa pitanje isplate novčane protivvrednosti vozila zavisi i od toga da li je kroz činidbu šteta mogla biti otklonjena. Obavezivanje tužene VV na naknadu štete nije zasnovano na razlozima koji bi ukazivali da je tužena prisvojila, otuđila ili na drugi način raspolagala predmetnim vozilima, te da postoji deliktna radnja ovog lica kojom je tužilji pričinjena šteta.

Takođe, osnovano se revizijom tuženih ukazuje da se odnos sanaslednika povodom zaostavštine u parničnom postupku može rešiti samo u odnosu na celokupnu zaostavštinu, a ne samo u odnosu na jedan deo zaostavštine, kao i da je utvrđivanje doprinosa tužilje u većem procentu od procenta utvrđenog u prvostepenom postupku faktički izmenjeno činjenično stanje, jer su, pored ostalog, iskazi stranaka i svedoka koji su se izjašnjavali na okolnost sticanja, drugačije cenjeni od strane drugostepenog suda bez otvaranja rasprave, a na koju ukolnost revident ukazuje.

U ponovnom postupku, drugostepeni sud će, imajući u vidu postavljeni zahtev, odlučiti o žalbi tuženih vodeći računa o tome čija su vozila koja su se nalazila na placu u ... u odnosu na koja tužilja ističe zahtev za isplatu novčane protivvrednosti, potom u čemu se šteta ogleda, obim štete i koje su to tačno štetne radnje tuženih.

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer ista zavisi od konačnog rešenja ove pravne stvari.

Iz navedenih razloga, primenom člana 416. stav 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić