Rev 1007/2019 3.1.1.9.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1007/2019
03.12.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Katarine Manojlović Andrić, Dobrile Strajina, Slađane Nakić Momirović i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca Opštine Lebane, koju zastupa Opštinsko pravobranilaštvo, protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Borivoje Kocić advokat iz ..., radi konstituisanja službenosti, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2613/18 od 09.10.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 03.12.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2613/18 od 09.10.2018. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2613/18 od 09.10.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Lebanu P 1000/17 od 06.02.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i u korist katastarskih parcela ... i ... KO ... kao povlasnog dobra sa pravom korišćenja tužioca konstituisano pravo stalne službenosti prolaza kanalizacionih cevi u pravcu sever-jug, u dužini od 15,45m, širini od 1,5m i dubini od najmanje 1m, preko istočnog dela katastarske parcele ... KO ... kao poslužnog dobra u svojini tuženog radi spajanja kanalizacione mreže, što je tuženi dužan priznati i trpeti da se kod Republičkog geodetskog zavoda - Službe za katastar nepokretnosti Lebane ovo pravo stalne službenosti prolaza kanalizacionih cevi upiše u korist povlasnog a na teret poslužnog dobra, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da na ime troškova parničnog postupka isplati tužiocu iznos od 230.832,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2613/18 od 09.10.2018. godine, stavom prvom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Lebanu P 1000/17 od 06.02.2018. godine u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, ista presuda je preinačena u drugom stavu izreke tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom tuženi je, na osnovu člana 404. ZPP, blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Prema navedenoj odredbi, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija).

Iz ove odredbe proizilazi da se posebna revizija može izjaviti samo zbog pogrešne primene materijalnog prava. Zbog toga Vrhovni kasacioni sud, prilikom ocene njene dozvoljenosti, nije razmatrao navode revizije o učinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka.

Ostalim navodima ne opravdava se potreba za odlučivanjem o izjavljenoj reviziji u smislu člana 404. stav 1. ZPP. U konkretnom sporu ne postoji pravno pitanje koje bi trebalo razmotriti u interesu ravnopravnosti građana ili u opštem interesu, niti je odlučivanje neophodno u cilju ujednačavanja sudske prakse - uz reviziju nisu priložene pravnosnažne sudske odluke kojima je odlučivano drugačije u istim ili bitno istovetnim činjenično-pravnim sporovima. Odredba člana 8. stav 2. Zakona o eksproprijaciji, na koju se tužilac poziva u reviziji, ne isključuje ustanovljavanje službenosti postavljanja kanalizacionih cevi odlukom suda, u skladu sa odredbama Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, tako da ne postoji ni potreba za novim tumačenjem prava.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Revizija tuženog nije dozvoljena ni na osnovu člana 403. stav 3. ZPP. Vrednost predmeta spora označena u tužbi iznosom od 10.000,00 dinara očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, merodavnu za dozvoljenost revizije u smislu navedene odredbe.

Shodno izloženom, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić