Rev 10100/2022 3.1.4.16.1; izdržavanje supružnika

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 10100/2022
05.10.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Tomislav Petrović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., radi izdržavanja supružnika, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 82/22 od 01.03.2022. godine, u sednici održanoj 05.10.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 82/22 od 01.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P2 353/2020 od 07.12.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan zahtev tužilje kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj na ime izdržavanja plaća svakog meseca 12.000,00 dinara počev od podnošenja tužbe pa ubuduće svakog 5-og u mesecu za tekući mesec, uplatom na ruke, dok za to postoje zakonom predviđeni uslovi, kao i da dospele rate plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom na svaku dospelu ratu počev od dana dospeća do konačne isplate. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 82/22 od 01.03.2022. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, stranke su zaključile brak ...1993. godine. U bračnoj zajednici je rođeno dvoje zajedničke dece, koja su sada punoletna, a tužilja iz prethodnog braka ima sina. Odnosi između stranaka poremećeni su, a do poremećaja njihovih odnosa došlo je tokom 2017. godine, kada se tužilja razbolela. Tužilja je rođena 1968. godine i njeno zdravstveno stanje ugroženo je tokom 2017. godine, kada je operisala tumor pankreasa, nakon čega je obolela od dijabetesa, zbog čega koristi tri doze insulina dnevno, koristi tračice i zbog oblika dijabetesa koji ima potrebno joj je 100 tračica mesečno, a Republički fond PIO pokriva za svaka tri meseca po 50 tračica. Komisija Republičkog fonda PIO je utvrdila da tužilja ima 8% invaliditeta i da je sposobna za rad. Sa 30% invalidnosti ide se u invalidsku penziju. Tužilja je osigurana preko vojnog zdravstvenog osiguranja tuženog za određeno pružanje zdravstvenih usluga i može besplatno da obavlja određene preglede, kao što je magnetna rezonanca. Tuženi je rođen 1956. godine, invalid je, u potpunosti je nesposoban za rad i u invalidskoj penziji je od 1979. godine. Penzija koju ostvaruje tuženi je 33.000,00 dinara mesečno, a od tog iznosa plaća režije za kuću, s obzirom da tužilja ne radi i ne privređuje i odvaja na lekove, s obzirom da je i sam lošeg zdravstvenog stanja i pre nekoliko godina je doživeo infarkt. Stranke imaju nepokretnosti koje su upisane na njihovo ime, s tim što u kući tužilje u ... živi ćerka stranaka. Tužilji pomaže sin koji živi u Švedskoj, tako što joj povremeno šalje novac. Stranke žive u istom domaćinstvu u ..., u porodičnoj kući vlasništvo tuženog, a režijski troškovi (struja, voda, komunalije), iznose od 10.000,00 do 12.000,00 dinara mesečno, koje plaća tuženi.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno su nižestepeni sudovi odlučili kada su odbili, kao neosnovan zahtev tužilje za izdržavanje, pravilnom primenom člana 151. Porodičnog zakona.

Članom 151. stav 1. Porodičnog zakona, propisano je da supružnik koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, a nesposoban je za rad ili je nezaposlen, ima pravo na izdržavanje od drugog supružnika srazmerno njegovim mogućnostima, dok je stavom 3. istog člana propisano da nema pravo na izdržavanje supružnik ako bi prihvatanje njegovog zahteva predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog supružnika.

Saglasno navedenom, kod ocene da li supružnik koji traži izdržavanje ima pravo na izdržavanje od drugog supružnika bitne su okolnosti koje su propisane napred navedenim članom 151. stav 1. Porodičnog zakona, jer samo supružnik koji je materijalno neobezbeđen i nesposoban za rad ili je nezaposlen ima pravo na izdržavanje od drugog supružnika, pod uslovom da drugi supružnik ima mogućnosti da tu obavezu izvršava. Kada se ima u vidu napred citirana odredba Porodičnog zakona i utvrđeno činjenično stanje, odnosno godine stranaka (tužilja je rođena 1968. godine, a tuženi 1956. godine), da je tužilja operisala tumor pankreasa, nakon čega je obolela od dijabetesa, da ima 8% invaliditeta i da je sposobna za rad, da poseduje imovinu, a da je tuženi invalid, da je u potpunosti nesposoban za rad i da je u invalidskoj penziji od 1979. godine, da mesečno na ime penzije prima 33.000,00 dinara, od kog iznosa plaća režije za kuću u kojoj žive stranke i kupuje lekove, da i on poseduje imovinu, to je pravilan zaključak nižestepenih sudova da tužilja nema pravo na izdržavanje od tuženog, s obzirom na to da nisu ispunjeni uslovi propisani članom 151. stav 1. Porodičnog zakona za obavezivanje tuženog da doprinosi izdržavanju tužilje, jer tužilja svojim radom i od svoje imovine može da obezbedi sredstva za svoje izdržavanje, pri tome imajući u vidu i mogućnosti tuženog, koji je potpuno nesposoban za rad i da od svoje invalidske penzije od 33.000,00 dinara mesečno plaća režije za kuću u kojoj žive stranke i kupuje lekove.

Sa napred navedenih razloga neosnovani su navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava i navodi revizije da nižestepeni sudovi nisu u dovoljnoj meri cenili to da je tužilja nezaposlena, da se nalazi u poznom životnom dobu i da je pogoršanog zdravstvenog stanja.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić