![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1022/2021
21.06.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Dragane Boljević i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Jovan Strižak, advokat iz ..., protiv tuženog protivtužioca BB iz ..., čiji je punomoćnik Olja Nedeljković, advokat iz ..., po tužbi radi utvrđenja i protivtužbi radi predaje u posed i raskida ugovora, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1248/20 od 19.11.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 21.06.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1248/20 od 19.11.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1248/20 od 19.11.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aranđelovcu P 276/19 od 07.10.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je po osnovu pismenog neoverenog ugovora o razmeni i savesne državine održajem stekao pravo svojine na kp br. .. zemljište pod zgradom u površini od 43 m2, livada u površini od 98 ari i 51 m2 i vikend kući postojećoj na parceli, upisanoj kao vlasništvo tuženog u LN .. KO ... . Stavom drugim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog kojim je tražio da mu tužilac sve nepokretnosti upisane u LN .. KO ..., ispražnjene od lica i stvari, preda u posed i državinu. Stavom trećim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog kojim je tražio da se utvrdi da je raskinut sudski neoveren Ugovor o razmeni od 28.09.2007. godine, zaključen između tužioca i tuženog. Stavom četvrtim izreke, odbijen je eventualni protivtužbeni zahtev da se navedeni ugovor od 28.09.2007. godine raskine, zbog neispunjenja obaveza od strane tužioca. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 441.950,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1248/20 od 19.11.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i prvostepena presuda potvrđena u delu stava prvog izreke, kojim je utvrđeno da je tužilac po osnovu savesne državine održajem stekao pravo svojine na kp br. .. zemljište pod zgradom, u površini od 43 m2, livada u površini od 98 ari i 51 m2 i vikend kući postojećoj na parceli, upisanoj kao vlasništvo tuženog u LN .. KO ..., te u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke, prvostepena presuda je preinačena u preostalom delu stava prvog izreke i stavu petom izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev za utvrđenje da je tužilac pravo svojine na predmetnim nepokretnostima stekao po osnovu pismenog neoverenog ugovora o razmeni, a tuženi obavezan da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 191.800,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je u stavu prvom izreke, delu stava drugog izreke koji se odnosi na odluku o troškovima postupka i stavu trećem izreke, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011...10/23, u daljem tekstu: ZPP).
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
U ovoj parnici, pravnosnažnom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu tužioca za utvrđenje prava svojine na katastastarskoj parceli sa izgrađenim objektima i protivtužbenom zahtevu tuženog za predaju u posed tih nepokretnosti i raskid ugovora od 28.09.2007. godine. Pravnim osnovom postavljenih zahteva sud nije vezan (član 191. stav 4. ZPP). Tužbeni zahtev tužioca za utvrđenje prava svojine na spornim nepokretnostima po osnovu održaja, usvojen je sa pozivom na članove 28. stav 4. i 30. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, i odbijen protivtužbeni zahtev tuženog za predaju u posed tih nepokretnosti i raskid ugovora o razmeni, sa pozivom na odredbe članova 124,125. i 131. Zakona o obligacionim odnosima. Reč je o ugovoru kojim su stranke međusobne odnose uredili povodom razmene ustupljene nepokretnosti za građevinske radove dogovorene između njihovih prethodnika, i manifestovane uvođenjem u posed prethodnika tužioca.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite i razloge na kojima su zasnovane presude nižestepenih sudova, kao i navode iznete u reviziji, Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava. U parnicama sa tužbenim zahtevom za utvrđenje prava svojine po osnovu održaja, odnosno radi predaje poseda, primena materijalnog prava je uslovljena utvrđenim činjeničnim stanjem. Utvrđeno činjenično stanje ne može se osporavati u postupku po reviziji, ni kada je redovna revizija dozvoljena (član 407. stav 2. ZPP), a ne može biti razlog ni za izjavljivanje posebne revizije, čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem dodatnih zakonskih uslova koji se odnose isključivo na primenu materijalnog prava. U konkretnom slučaju, o svim zahtevima je odlučeno primenom odgovarajućih instituta materijalnog prava. Revizijom se konkretizovano ne ukazuje da je odstupljeno od sudske prakse po navedenim pravnim institutima, mimo kojih nema potrebe za razmatranjem drugih pravnih pitanja.
Kako na osnovu iznetog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi utvrđenja podneta je 21.05.2015. godine, a vrednost predmeta spora je 3.504.593,75 dinara (29.065 evra). Protivtužba radi predaje u posed i raskida ugovora podneta je 03.08.2015. godine, a označena vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se u ovoj pravnoj stvari radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe odnosno protivtužbe, to revizija tuženog nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić