Rev 1031/2022 3.1.1.5; 3.1.1.4.5

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1031/2022
20.04.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Radoslave Mađarov i Vesne Stanković, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Igor Anđelković advokat iz ..., protiv tuženih BB, VV i GG svi iz ..., ..., odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1349/2021 od 22.10.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 20.04.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1349/2021 od 22.10.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1349/2021 od 22.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 1011/20 od 25.12.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da su tuženi izgradnjom betonskog ogradnog zida zauzeli cele parcele 6157/2 i 6160/2 KO ... upisane u listu nepokretnosti 1369 KO ..., koje su u idealnom udelu od 3/6 u svojini tužioca i da se obavežu tuženi da sa označenih parcela uklone postavljeni betonski zid i sve druge prepreke kako bi iste vratili u svojinu i državinu tužioca u suvlasničkom idealnom delu od 3/6 i na taj način omogućili tužiocu dalje uživanje prava susvojine i omogućili mu dalje nesmetano korišćenje ovih parcela u označenim merama i granicama. Stavom drugim izreke, odbijen je osnovni protivtužbeni zahtev tuženih kojim su tražili da se utvrdi da su suvlasnici na osnovu ugovora o poklonu Ov 312/2014 od 31.05.2014. godine overenog pred Osnovnim sudom u Vranju i potpisanog a neoverenog aneksa ugovora o poklonu od 06.10.2014. godine na preostale 3/6 od parcela 6157/2 i 6160/21 iz lista nepokretnosti 1639 KO ..., u delovima od po 1/6 i u merama i granicama navedenim u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, usvojen je eventualni protivtužbeni zahtev tuženih i utvrđeno da su tuženi suvlasnici po osnovu građenja na tuđem zemljištu na preostale 3/6 od parcela 6157/2 i 6160/2 iz lista nepokretnosti 1639 KO ..., u delovima od po 1/6 i u merama i granicama navedenim u tom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženima solidarno isplati parnične troškove u iznosu od 197.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate u roku od 15 dana od prijema otpravka presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1349/2021 od 22.10.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju P 1011/20 od 25.12.2020. godine u prvom, trećem i četvrtom stavu izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je, zbog pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavio reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija) radi ujednačavanja sudske prakse.

Tuženi su dali odgovor na reviziju.

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u ovom sporu ne postoji potreba da se odlučuje o posebnoj reviziji tužioca radi ujednačavanja sudske prakse. O tužbenom i eventualnom protivtužbenom zahtevu odlučeno je pravilnom primenom člana 24. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, kojim je građenje na tuđem zemljištu predviđeno kao način sticanja prava svojine u situaciji kada je graditelj objekta savestan a vlasnik zemljišta nesavestan. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužilac znao za gradnju stambenog objekta u svojini tuženih i da se nije protivio izgradnji zida, postavljenog na međi parcela 6157/2 i 6160/2 KO ... sa parcelama 6157/3 i 6160/3 u istoj katastarskoj opštini, kao i da je zemljište ograđeno tim zidom (parcele 6157/2 i 6160/2) potrebno za redovnu upotrebu stambenog objekta koji se nalazi na označenim parcelama. Tužiočeva revizija nije dozvoljena ni na osnovu člana 403. stav 3. ZPP. Prema toj odredbi, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Tužilac je u podnetoj tužbi odredio vrednost predmeta spora iznosom od 10.000,00 dinara. U protivtužbi nije određena vrednost predmeta spora, ali su tuženi opomenuti da plate sudsku taksu za protivtužbu u iznosu od 1.900,00 dinara. Sudska taksa u označenom iznosu plaća se za tužbu – za vrednost predmeta spora do 10.000,00 dinara. Ovako određena vrednost predmeta spora po tužbi i protivtužbi je očigledno niža od vrednosti koja je po označenoj zakonskoj odredbi merodavna za dozvoljenost revizije.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP odlučeno je kao u prvom, a na osnovu članova 410. stav 2. tačka 5. i 413. istog zakona kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić