Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1044/2024
31.01.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., koga zastupa Radoslav Papović, advokat iz ..., radi određenja mere zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 457/23 od 20.09.2023. godine, u sednici održanoj 31.01.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 457/23 od 20.09.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P2 384/2022 od 12.05.2023. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i naloženo tuženom iseljenje iz porodične kuće u ..., ulica ... broj .. . Zabranjeno je tuženom da se približava tužilji na udaljenosti manjoj od 200 metara pod pretnjom izvršenja. Zabranjeno je tuženom da pristupa oko mesta stanovanja tužilje iz ... ulica ... broj .. na udaljenosti manjoj od 200 metara pod pretnjom izvršenja. Zabranjeno je tuženom da na bilo koji način uznemirava tužilju i naloženo mu je da se uzdržava od svakog drskog, bezobzirnog i zlonamernog ponašanja koje urušava njen telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo tužilje, pod pretnjom izvršenja. Mere zaštite od nasilja u porodici određene su na period od jedne godine i mogu biti produžene sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih su određene. Odlučeno je da žalba ne zadržava izvršenje presude i određivanje mere zaštite od nasilja u porodici. Obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove postupka u iznosu od 32.400,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 457/23 od 20.09.2023. godine, stavom prvim izreke, žalba tuženog je odbijena a presuda Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P2 384/22 od 12.05.2023. godine potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) u vezi člana 202. Porodičnog zakona, Vrhovni sud je utvrdio da revizija tuženog nije osnovana. U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja i tuženi su bivši supružnici. Tužilja je najpre bila u braku sa VV u kom braku su rođene ćerke GG i DD. Bračna zajednica sa VV je prekinuta pre 17 godina. Pet godina nakon prestanka braka sa VV tužilja je zasnovala bračnu zajednicu sa ovde tuženim. Prvih deset godina bračna zajednica je bila skladna. Do problema u funkcionisanju bračne zajednice između supružnika dolazi zbog pogoršanog zdravstvenog stanja tuženog koji je oboleo od epilepsije. U noći 04.09.2018. godine, tuženi je dobio epi napad. Po pozivu tužilje prva pomoć ga je prevezla u bolnicu. Tuženi je tada bio konfuzan 5 do 10 minuta, sarađivao je pri pregledu, ali mu je postavljena dijagnoza nespecifične konvulzije, usledila je kratka hospitalizacija na neurologiji i postavljena dijagnoza epilepsija indiopaticla (facalis) (partialis) G40.2. Nakon hospitalizacije tuženi je otišao kući ali je trebao da koristi terapiju. Zbog obolenja dobio je otkaz u firmi gde je radio. Osećao je slabost i uspavanost. Dana 02.10.2022. godine tuženi je saopštio tužilji da je popio 20 tableta koje je trebalo da koristi redovno, pretio da će da se ubije, ali da će ubiti i nju i doktora koji mu je postavio dijagnozu nakon čega je pozvala policiju. Tuženi se opirao policijskim službenicima i hospitalizovan je na Odeljenju neuropsihijatrijske bolnice u ... gde se nalazio od 02.10.2022. do 04.11.2022. godine. Utvrđeno je da boluje od epilepsije, organskog paranoidnog poremećaja i psihoze, da je nedovoljno kritičan u odnosu na svoje stanje, nije se pridržavao propisane terapije što je dovodilo do pogoršanja psihičkog stanja. Ordinirajući lekari su dopisom Centru za socijalni rad Kula naveli potrebu delimičnog lišenja poslovne sposobnosti tuženog vezano za okolnosti njegovog lečenja. Tuženi je pretio da će izvršiti suicid i da će nastaviti da pije tablete dok se ne ubije. Tuženi je od 22.05.2022. godine otišao u ... a tužilja 24.05.2022. godine u Republiku ... da bi zaradili novac, što su i učinili i uspeli su da zarade 10.000 evra. Po povratku u domaćinstvo, nakon izvesnog vremena tuženi je ustanovio da nedostaje 10.000 evra a novac nije pronađen. Zbog toga je tuženi žešće reagovao, a tužilja i njena ćerka su prebacivale odgovornost jedna na drugu. Dana 01.10.2022. godine tuženi je ponovo popio 10 tableta bensedina da bi zaspao. Odvezen je na hospitalizaciju gde je boravio od 02.10.2022. do 14.11.2022. godine. Urađen je retest 03.11.2022. godine i dat je zaključak da su kod tuženog prisutne psihoorganske smetnje, značajna depresivnost i povremeni psihotični proboji sa neadekvatnim testiranjem realiteta i paranoidnošću. U otpusnoj listi od 04.11.2022. godine konstatovano je da su izmene u psihofizičkom funkcionisanju tuženog prisustne od ranije i verovatno su povezana sa ozbiljnom povredom mozga koju je tuženi pretrpeo u detinjstvu, a da se unazad četiri godine postale upadljive i u isto vreme su se ispoljili znaci neurološke bolesti epilepsije. Tuženi je nedovoljno kritičan u odnosu na sopstveno stanje a i ne pridržava se propisane medicinske terapije. Nema dovoljnu anticipaciju budućnosti, depresivan je i visoko anaksiozan, bezvoljan mada mu je misaoni tok uredan ali oseća bespomoćnost. Smatra da su drugi protiv njega, ima uvid u kompleksnu životnu situaciju ali nedovoljnu kritičnost u odnosu na svoje stanje i potrebe lečenja. Prema preporuci lekara potrebno je da se tuženi leči. Tuženi nema konflikt sa trećim licima, nije agresivan niti je učestvovao u tuči. U toku postupka pribavljen je i izveštaj Centra za socijalni rad vezano za psihičko stanje tužilje pa je utvrđeno da je tužilja bez poremećaja mišljenja po formi i sadržaju ali se ne bavi analizom sopstvenih unutrašnjih doživljavanja i stanja. Ima momente emecionalne nezrelosti. Sebe doživljava kao požrtvovanu predanu ženu koju su izneverile ćerka i suprug. Nema sklonost i tendenciju da preispituje sopstvene nedostatke i mane. Psihički je zdrava, zadovoljavajuće stabilnosti ali je emocionalno nezrela, naivnog samopoimanja sebe kao predane i požrtvovane žene čiji je život težak, bez spremnosti na uvid u svoje mane, osetljiva na kritičko mišljenje okoline. Događaji koji su se desili nisu dovele do ozbiljnijeg i trajnijeg ugrožavanja njene psihičke ravnoteže. U domaćinstvu sa njom živi i ćerka koja ima dete, a tuženi je zbog ranije zabrane prilaska tužilji otišao da živi kod majke.
Pri ovakvoj činjeničnoj situaciji, prvostepeni sud je zaključio da su ispunjeni uslovi iz člana 198. Porodičnog zakona. Sud je uz izveštaj Centra za socijalni rad od 31.10.2020. godine i dopune tog izveštaja od 18.01.2023. godine zaključio da se mogu prepoznati elementi psihičkog nasilja jer tuženi preti, vređa i uznemirava tužilju. Zaključuje da prema nalazu veštaka doktora Branke Musulin – specijaliste psihijatrije i Biljane Inđuški dipl. psihologa, proizlazi da ponašanje tuženog sadrži elemente nasilja prema tužilji jer tužilja oseća strah za sopstvenu bezbednost i posebno imajući u vidu zdravstveno stanje tuženog te neizvesnost u njegove postupke i uopšte ponašanje prema njoj, te da je svrsishodno jedino moguće odrediti predložene mere zaštite od nasilja u porodici. Način manifestovanja tog nasilja od strane tuženog, po mišljenju suda opravdava usvajanje mere zaštite od nasilja u porodici. Ovo iz razloga da se obezbedi žrtva konkretno tužilja, a navedene mere su usmerene na buduće ponašanje tuženog da se uzdrži u cilju da se spreči dalje izvršenje nasilja u porodici.
Drugostepeni sud je u svemu prihvatio razloge koje je dao prvostepeni sud i potvrdio prvostepenu presudu nalazeći da je pravilno izvršena ocena dokaza te da je pravilno zaključeno da je neophodno usvojiti predložene mere zaštite od nasilja u porodici.
Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su na pravilno primenili materijalno pravo.
Naime, članom 198. Porodičnog zakona propisano je da se protiv člana porodice koji vrši nasilje sud može odrediti jednu ili više mera zaštite od nasilja u porodici kojom se privremeno zabranjuje ili ograničava održavanje ličnih odnosa sa drugim članom porodice. Stavom 2. do 4. citiranog propisa propisana je vrsta mera zaštite od nasilja u porodici a jedna od tih mera je iseljenje iz porodičnog stana i zabrana približavanja članu porodice na određenoj udaljenosti (stav 3) i zabrana pristupa u prostoru oko mesta stanovanja ili mesta rada člana porodice zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice (st. 4. i 5). U konkretnom slučaju nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je opravdano da se usvoje predložene mere zaštite od nasilja u porodici i da se iste izriču pre svega zbog eliminisanja uslova da se takvo uznemiravanje ponovi i da bi se kod tužilje ustanovilo trajno stanje psihičke ravnoteže. Time se praktično i ograničava ili u izvesnom smislu smanjuje i mogućnost da takvo uznemiravanje ne preraste u teži oblik s obzirom da tuženi odbija da koristi propisanu terapiju i da se leči od bolesti koja mu je dijagnostifikovana.
Činjenica je da se bolest tuženog ne može podvesti pod nasilje. Međutim, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženi odbija da sprovodi propisanu terapiju i odbija da se leči, pa njegovo psihičko stanje može eskalirati u negativnom smislu, a time i dovesti do neželjenih posledica što bi još više ugrozilo psihičku ravnotežu tužilje. S druge strane i činjenica je da je naznačena mera zaštite od nasilja u porodici usvojena na period od godinu dana (uz mogućnost produženja) a u tom periodu može se sagledati dalje ponašanje tuženog što može dovesti i do njenog ukidanja.
Stoga su neosnovani revizijski navodi da je pobijanom presudom pogrešno primenjeno materijalno pravo.
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić