Rev 1083/2021 3.1.2.8.3.6; naknada materijalne štete - zbog smrti, telesne povrede ili oštećenja zdravlja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1083/2021
14.10.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Goran Živković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije- Ministarstvo odbrane, čiji je zastupnik Vojno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 475/18 od 26.07.2018. godine, u sednici održanoj dana 14.10.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 475/18 od 26.07.2018. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

PREINAČUJE SE presuda Višeg suda u Valjevu Gž 475/18 od 26.07.2018. godine, tako što SE ODBIJA, kao neosnovana, žalba tužene i POTVRĐUJE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 19388/2014 od 25.09.2015. godine.

OBAVEZUJE SE tužena Republika Srbija, Ministarstvo odbrane, da tužiocu AA iz sela ..., naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 36.616,68 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema otpravka presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 19388/2014 od 25.09.2015. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime materijalne štete za izgubljenu zaradu isplati pojedinačne novčane iznose za period od 01.01.1994. godine do 31.03.2015. godine, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti do isplate, kao što je bliže navedeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 279.440,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Valjevu Gž 475/18 od 26.07.2018. godine (nakon što je rešenjem istog suda Gž 799/17 od 18.01.2018. godine prvostepena presuda ukinuta, da bi rešenjem Vrhovnog kasacionog suda R1 131/18 od 30.03.2018. godine odlučeno da je za postupanje nadležan Viši sud u Valjevu), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je traženo da se tužena obaveže da tužiocu, za period od 01.01.1994. godine do 31.03.2015. godine, na ime materijalne štete za izgubljenu zaradu isplati pojedinačne novčane iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti do isplate, kao što je bliže navedeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013-US, 55/2014, 87/2018 i 18/2020).

Imajući u vidu različitu sudsku praksu u istoj pravnoj situaciji izraženu u presudama Vrhovnog kasacionog suda, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi iz člana 404. Zakona o parničnom postupku, tako da se revizija tužioca smatra izuzetno dozvoljenom. Radi potrebe ujednačavanja sudske prakse Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio na ratištu u sastavu TO ... u periodu od 01.12.1991. godine do 11.12.1991. godine, kada je ranjen, te mu je na ime ranjavanja priznato svojstvo ratnog vojnog invalida 50% trajno. Pre upućivanja na ratište, zaradu je ostvarivao tako što je povremeno radio kao građevinski radnik, a takođe je i obrađivao zemlju koja je vlasništvo njegovog dede, sa kojim živi u porodičnom domaćinstvu. Kao direktna posledica ranjavanja kod tužioca je od 11.12.1991. godine, ustanovljen gubitak opšte radne sposobnosti za 45% usled čega tužilac ne može da obavlja poslove građevinskog radnika, a može obavljati samo lakše poljoprivredne poslove. Tužilac prima ličnu invalidninu i naknadu zbog nezaposlenosti, po rešenjima i u iznosima iz izveštaja nadležnog organa koji se nalaze u spisima.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev imajući u vidu da je pre štetnog događaja tužilac ostvarivao zaradu obavljajući građevinske i poljoprivredne poslove, te da je tužiocu usled ranjavanja smanjena opšta radna sposobnost za 45%, iz čega proizlazi da je tužilac pretrpeo materijalnu štetu na ime izgubljene zarade koju bi ostvarivao da nije bilo štetnog događaja, i to u visini koju je veštak ekonomske struke utvrdio pojedinačno po mesecima u posmatranom periodu. Prvostepeni sud je svoju odluku zasnovao na nalazu i mišljenju sudskog veštaka od 28.06.2011. godine, smatrajući da je veštak pravilno izvršio obračun izgubljene zarade uzimajući građevinsku delatnost tužioca kao pretežnu i poljoprivrednu delatnost kao dodatnu. Prvostepeni sud ukazuje da invalidnina predstavlja kategoriju invalidskog osiguranja koju povređeni stiče u slučaju nastanka telesnog oštećenja i predstavlja vid nematerijalne štete, te se ne može uračunati u naknadu štete zbog izgubljene ili smanjene radne sposobnosti.

Drugostepeni sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev, uz obrazloženje da tužilac nije pretrpeo štetu u vidu izgubljene zarade, iako usled ranjavanja koje je doživeo u vršenju vojne službe u ratnim uslovima više nije u mogućnosti da obavlja građevinske i poljoprivredne poslove, s obzirom da je isplaćenim naknadama koje je tužilac primio kao ratni vojni invalid, zbog nezaposlenosti, u potpunosti obeštećen od strane tužene.

Osnovano se revizijom tužioca ukazuje da je pogrešan zaključak drugostepenog suda da je tužilac isplatama koje je primao u navedenom periodu, na ime nezaposlenosti, kao ratni vojni invalid, u potpunosti obeštećen i da nije trpeo štetu zbog nemogućnosti da radi. Takođe, pogrešan je zaključak drugostepenog suda da je u posmatranom periodu tužiocu isplaćena naknada zbog nezaposlenosti u ukupno višem iznosu nego što bi ostvario obavljajući građevinske i poljoprivredne radove. Iz nalaza i mišljenja veštaka-tabelarnog pregleda, proizlazi da je veštak visinu ove naknade imao u vidu i odbio od naknade zbog izgubljene zarade, odnosno utvrdio je razliku između izgubljene zarade i naknade koju je tužilac primao zbog nezaposlenosti, koja je tužiocu i dosuđena.

Odredbom člana 155. ZOO, predviđeno je da šteta predstavlja umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog uvećanja (izmakla korist), kao i nanošenje grubog fizičkog ili psihičkog bola.

Odredbom člana 185. stav 3. ZOO, propisano je da kada uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete.

Odredbom člana 188. stav 1. ZOO, predviđeno je da u slučaju smrti, telesne povrede ili oštećenja zdravlja, naknada se određuje, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vreme.

Prvostepeni sud je pravilno ocenio da je tužbeni zahtev osnovan, s obzirom da je tužilac pretrpeo materijalnu štetu zbog izgubljene zarade koju bi ostvarivao radeći građevinske i poljoprivredne poslove, na način i u obimu kao pre štetnog događaja. Naime, tužiocu je usled ranjavanja smanjena opšta radna sposobnost, tako da građevinske poslove, koji su mu bili osnovni izvor prihoda, više ne može da obavlja, a poljoprivredne poslove može otežano da obavlja, odnosno može da radi samo lakše poljoprivredne poslove. U visinu izgubljene zarade se ne može uračunavati naknada- invalidnina koju ratni vojni invalid prima po Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica. Ova naknada se uzima u obzir kod odmeravanja naknade za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, bez obzira da li je priznata u jednokratnom iznosu ili u obimu mesečne naknade (novčana renta).

Radi izloženog, na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Saglasno članu 165. stav 2. u vezi čl. 153, 154. i 163. ZPP, tužiocu pripada pravo i na naknadu troškova revizijskog postupka u ukupnom iznosu od 36.616,68 dinara i to: za sastav revizije u iznosu od 12.000,00 dinara, sudske takse na reviziju u iznosu od 9.446,67 dinara i takse na odluku suda po reviziji u iznosu od 35.616,68 dinara.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić