Rev 1092/2016 utvrđenje prava svojine

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1092/2016
29.03.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Biserke Živanović, članova veća, u pravnoj stvari tužilaca: AA, rođ.AA1 iz ..., BB, VV, GG, DD, ĐĐ, EE i ŽŽ, svi iz … ..., čiji je zajednički punomoćnik Ranka Pantović, advokat iz ..., protiv tuženog ZZ iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Ibrahim Tankosić, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1176/14 od 30.03.2016. godine, u sednici održanoj 29.03.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1176/14 od 30.03.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru P 26/13 od 06.02.2014. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim su tužioci tražili da se utvrdi da su oni, iza smrti II, bivšeg iz sela ... i JJ iz sela ..., vlasnici na nepokretnostima označenim kao kp.br.../... do .../..., upisane u KO ..., ukupne površine 1,86,78 ha, i to tužilja AA sa udelom od 12/30, tužioci BB, VV, GG, DD, ĐĐ, sa udelima od po 2/13, a tužioci EE i ŽŽ sa udelima od po 1/30 idealnih delova. Stavom drugim izreke, odbijen je i tužbeni zahtev kojim je traženo da se tužilji AA, na ime sukorisničkih delova iz stava 1. izreke, isplati 23.534.280,00 dinara, tužiocima BB, VV, GG, DD i ĐĐ, po 3.922.380,00 dinara, a tužiocima EE i ŽŽ, po 1.961.190,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, obavezani su tužioci da tuženom naknade troškove parničnog postupka od 649.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1176/14 od 30.03.2016. godine, ukinuta je prvostepena presuda pa je odbijen tužbeni zahtev kojim su tužioci tražili da se utvrdi da su oni, iza smrti II, bivšeg iz sela ... i JJ iz sela ..., vlasnici na nepokretnostima označenim kao kp.br.../... do .../..., upisane u KO ..., ukupne površine 1,86,78 ha, i to tužilja AA sa udelom od 12/30, tužioci BB, VV, GG, DD, ĐĐ, sa udelima od po 2/13, a tužioci EE i ŽŽ sa udelima od po 1/30 idealnih delova, pa je odbijen i tužbeni zahtev kojim su tražili da se tužilji AA, na ime sukorisničkih delova iz stava 1. izreke, isplati 23.534.280,00 dinara, tužiocima BB, VV, GG, DD i ĐĐ, po 3.922.380,00 dinara, a tužiocima EE i ŽŽ, po 1.961.190,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Tužioci su obavezani da tuženom naknade troškove parničnog postupka od 649.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku ("Sl.glasnik RS" br.72/11 i 55/14), pa je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do nepravilne primenio koje od odredaba ZPP, pa nema ni povrede iz stav 1. istog člana, na koju se revizijom ukazuje.

Prema činjeničnom stanju, na kome je zasnovana pobijana odluka, pravni prethodnik tužilaca, sada pok. II, preminuo je 1939. godine i iza sebe je ostavio šest kćeri: AA, KK, LL, LJLJ, MM i JJ, koja je preminula 1943. godine, bez naslednika. Zaostavštinu II, činila je parcela ..., pašnjak I klase, upisana u PL.br. ..., KO ..., ukupne površine 3,73,27 ha, koja je od 1966. godine upisana kao društvena svojina. Iako su 1970. godine jedini zakonski naslednici iza pok. II bile AA, KK, LL, LJLJ i MM, tužbu protiv opštine ..., radi utvrđenja da su suvlasnice navedene parcele br. ..., u idealnim delovima od po 1/3, po osnovu nasleđa iza smrti oca, II, podnele su samo KK, LL i MM. Presudom Opštinskog suda u Novom Pazaru P458/70 od 12.07.1971. godine ovako postavljen njihov tužbeni zahtev je usvojen. Tužilje je u tom postupku zastupao ovde tuženi ZZ. AA, ovde tužilja, i LJLJ, čiji su pravni sledbenici – deca i unuci, ostali tužioci u ovoj pravnoj stvari, nisu učestvovale, odnosno nisu bile stranke u tom sudskom postupku. ZZ je sa KK, LL i MM, zaključio pojedinačne ugovore o kupoprodaji po 1/3 dela parcele br. ... i to sa KK ugovor od 01.10.1973. godine, sa LL ugovor od 01.11.1973. godine, a sa MM ugovor od 13.11.1972. godine, a pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Novom Pazaru P 940/73 od 18.02.1995. godine, utvrđeno je da je ZZ, po osnovu kupovine, vlasnik parcela br. ..., ukupne površine 3,73,27 ha. Tuženi se uknjižio kao vlasnik ove parcele, a nakon toga su od ove parcele formirane nove pracele sa oznakama od .../... do .../...

Tužioci u ovoj pravnoj stvari su AA, ćerka, a ostali tužioci – unuci i praunuci pok II, iza ćerke sada pok.LJLJ, a tužbom traže da se utvrdi da su suvlasnici u određenim idealnim delovima na parceli br. ..., na površini od 1,86,78 ha, koji im pripada po osnovu nasleđa iza smrti pravnog prethodnika - II, a koji su KK, LL i MM, sestre AA i LJLJ, ugovorom o kupoprodaji otuđile u korist tuženog ili da se obaveže tuženi da im isplati protivvrednost navedene parcele, prema njihovim suvlasničkim udelima.

Pobijanom odlukom tužbeni zahtev je odbijen u celosti, kao neosnovan.

Vrhovni kasacioni sud nije vezan primenom prava i pravnom kvalifikacijom razloga na kojoj nižestepeni sud zasniva svoju odluku, pa nalazi da tužbeni zahtev jeste neosnovan, ali iz razloga što ne postoji osnov po kome tužioci mogu tražiti utvrđenje prava svojine na navedenoj parceli ili isplatu protivvrednosti dela parcele koji bi im pripao po osnovu nasleđa iza pok II, u odnosu na ovde tuženog ZZ.

Naime, vlasništvo KK, LL i MM, na parceli br. ..., utvrđeno je pravnosnažnom presudom, pa je tuženi osnov za sticanje prava svojine na navedenoj parceli stekao zaključenjem pojedinačnih ugovora sa KK, LL i MM, o kupoprodaji njihovih suvlasničkih udela (po1/3). Njegovo pravo svojine je, nakon zaključenja ovih ugovora, utvrđeno i pravnosnažnom sudskom odlukom, a ovo svoje pravo je i upisao u odgovarajuće javne knjige, čime je, u skladu sa odredbom člana 33. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa (“Sl. list SFRJ” br 6/80i 36/090, Sl.list SRJ” br.29/96 i “Sl. Glasnik RS 115/05), postao vlasnik ove parcele.

Okolnost što su i tužilja AA i njena sestra LJLJ, takođe zakonske naslednice iza oca, pok. II i po tom osnovu bi imale pravo na nasledni deo na navedenoj parceli, a što im je uskraćeno iz razloga što ni AA ni LJLJ (odnosno njeni pravni sledbenici) nisu bile stranke u postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Novom Pazaru, u kome je utvrđeno pravo suvlasništava na po 1/3 idealnog dela ove pracele u korist ostale tri sestre, KK, LL i MM, ne predstavlja osnov za utvrđenje prava svojine ili isplate protivvrednosti njihovog suvlasničkog udela u odnosu na ovde tuženog, koji je vlasnik ove parcele postao zaključenjem ugovora o kupoprodaji sa licima čija je svojina na parceli utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom. Ovo iz razloga što navedeni ugovori o kupoprodaji sporne parcele, koji predstavljaju zakoniti osnov za sticanje prava svojine tuženog, nisu ni poništeni, niti je utvrđena njihova ništavost. Vlasništvo tuženog utvrđeno je u sudskom postupku, pa u takvoj situaciji tuženi, kao zakoniti kupac ove parcele, nije pasivno legitimisan ni da trpi utvrđenje prava svojine tužilaca na delu parcele koji bi predstavljao njihov nasledni deo, koji bi im pripao po osnovu nasleđa iza pok. II, niti da im isplati protivvrednost tog dela, već su tužioci takav zahtev (isplatu protivvrednosti njihovog suvlasničkog udela) mogli postaviti jedino u odnosu na lica u čiju korist je, po osnovu nasleđa iza pok. II, utvrđeno pravo svojine na ovoj parceli, a kojima je pripao i nasledni deo tužilaca u ovoj pravnoj stvari.

Isticanje tužilaca u toku postupka, a i u reviziji, da je tuženi bio nesavestan i prilikom zastupanja KK, LL i MM, u sudskom postupku radi utvrđenja njihovog suvlasničkog udela po osnovu nasleđa, kao i prilikom zaključenja kupoprodajnih ugovora, jer je znao da pored navedene tri postoje još dve sestre koje su zakonski naslednice II, nije od uticaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, upravo iz razloga što predmet tužbenog zahteva nije poništaj ugovora o kupoprodaji, već utvrđenje svojine po osnovu nasleđa.

Na osnovu iznetog, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijanom odlukom pravilno tužbeni zahtev odbijen, kao neosnovan, pa je primenom člana 416. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić