Rev 1097/2021 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1097/2021
15.12.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Antonić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Kosta Danilović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 796/2020 od 07.12.2020. godine, u sednici održanoj 15.12.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 796/2020 od 07.12.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 796/2020 od 07.12.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu P 947/2020 od 06.10.2020. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati i to: za pretrpljene fizičke bolove 50.000,00 dinara i za pretrpljeni strah 30.000,00 dinara, ukupno 80.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 06.10.2020. godine (dana presuđenja) pa do isplate. Stavom drugim izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.700,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude, pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Šapcu Gž 796/2020 od 07.12.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je žalba tužene i potvrđena je prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. ZPP. O zahtevu tužioca za naknadu nematerijalne štete (prema odgovornom licu kada je šteta prouzrokovana krivičnim delom) i o istaknutom prigovoru zastarelosti potraživanja, odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučeno o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se primene članova 376. i 377. Zakona o obligacionim odnosima. Naime, kada je šteta prouzrokovana krivičnim delom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarelosti, zahtev za naknadu štete prema svakom odgovornom licu, zastareva kad istekne vreme određeno za zastarelost krivičnog gonjenja. Prekid zastarelosti krivičnog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarevanja zahteva za naknadu štete. Posle prekida zastarevanje počinje teći iznova (član 392. stav 1. ZOO) pa kod postojanja pravnosnažne osuđujuće presude krivičnog suda zastarelost počinje da teče iznova i navršava se kada protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarevanje koje je prekinuto (član 392. stav 6. ZOO). Primeni pravila iz člana 390. ZOO ima mesta samo kada je tužba odbačena zbog nenadležnosti ili kog drugog uzroka koji se ne tiče suštine stvari što ovde nije slučaj. Pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, pa iz tih razloga, ni u slučaju prihvatanja izuzetne dozvoljenosti izjavljene revizije ne bi došlo do drugačijeg odlučivanja i povoljnijeg ishoda spora za tuženu.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 14.07.2020. godine, radi naknade štete. Vrednost predmeta spora je 80.000,00 dinara.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužioca nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić