Rev 11249/2023 3.19.1.25.1.4; 3.1.1.4.6

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 11249/2023
20.11.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićeviš, Tatjane Miljuš i Tatjane Đurica, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... , čiji je punomoćnik Jovan Kumburović, advokat iz ... , protiv tuženih Republike Srbije – Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu i Preduzeća „Elmosstan“ d.o.o. Jagodina, čiji je punomoćnik Milena Pavlović, advokat iz ... , radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tuženog „Elmosstan“ d.o.o. Jagodina izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1441/22 od 13.12.2022. godine, u sednici održanoj 20.11.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog „Elmosstan“ d.o.o. Jagodina izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1441/22 od 13.12.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog „Elmosstan“ d.o.o. Jagodina izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1441/22 od 13.12.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 6436/20 od 23.07.2021. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je tužilja po osnovu održaja vlasnik sa obimom udela 1/1 na nepokretnosti – stanu broj ... , broj ulaza ... , sprat ..., površine 31m², koji se nalazi u stambenoj zgradi za kolektivno stanovanje broj objekta ... upisanoj na katastarskoj parceli broj ... KO ... ... u Ulici ... broj ... u ... , upisanoj u list nepokretnosti broj ... , što su tuženi dužni da priznaju i da trpe da se tužilja uknjiži kao vlasnik u javnim knjigama na osnovu presude. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužilji solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 193.100,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1441/22 od 13.12.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tuženih i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog „Elmosstan“ d.o.o. Jagodina za naknadu troškova povodom izjavljene žalbe.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi „Elmosstan“ d.o.o. Jagodina je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. istog člana za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj.

Prema članu 404. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti te revizije, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

U konkretnom slučaju, nižestepeni sudovi su odluku o tužbenom zahtevu zasnovali na relevantnim odredbama Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, i ocenili ispunjenost svih zakonskih uslova iz člana 28. stav 2. navedenog zakona za sticanje prava svojine redovnim održajem, u situaciji kada je utvrđeno da tužilja ima zakonitu, savesnu i mirnu državinu nepokretnosti – stana u periodu dužem od deset godina. Stoga nema mesta odlučivanju o posebnoj reviziji tuženog „Elmosstan“ d.o.o. Jagodina radi novog tumačenja materijalnog prava o institutu sticanja svojine održajem, niti postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana. Po oceni Vrhovnog suda, nije potrebno ni ujednačavanja sudske prakse o ovom pravnom pitanju jer tuženi uz reviziju nije dostavio, niti se pozvao na suprotne odluke iz kojih bi proizilazio zaključak o različitom odlučivanju sudova u bitno sličnim činjenično-pravnim situacijama, gde pravilnost primene materijalog prava zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, a nepravilno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog da se dozvoli odlučivanje o posebnoj reviziji.

Iz navedenih razloga Vrhovni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 07.09.2020. godine. Vrednost predmeta spora je 2.500.000,00 dinara, što je dinarska protivvrednost od 21.277 evra na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome označena vrednost predmeta spora ne prelazi zakonom propisani novčani cenzus za dozvoljenost revizije prema članu 403. stav 3. ZPP, to je Vrhovni sud našao da revizija nije dozvoljena.

Iz tog razloga Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković