Rev 11334/2022 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 11334/2022
30.08.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Jasmine Stamenković i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Dinić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Jovanović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 2092/20 od 22.03.2022. godine, u sednici održanoj 30.08.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 2092/20 od 22.03.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 2092/20 od 22.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 5968/17 od 28.02.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade materijalne štete u vidu troškova nastalih usled sanacije posledica poplave isplati ukupno 192.669,80 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 64.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Nišu Gž 2092/20 od 22.03.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena je prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtevi tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi materijalne štete. Po oceni Vrhovnog suda, imajući u vidu prirodu spora, sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i date razloge o osnovanosti tužbenog zahteva, u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20). Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao ni potreba novog tumačenja prava u pogledu primene odredbe člana 154, 155, 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima, jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Pored toga, tužilac nije uz reviziju dostavio presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj pravnoj stvari. Razlozi revizije se delom odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti, a revizijom tužioca se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade materijalne štete podneta je 10.08.2017. godine. Vrednost predmeta spora je 192.669,80 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to revizija tužioca nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić