
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 11602/2024
05.06.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Jovana Petković Branisavljević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Republički hidrometeorološki zavod, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Pančevu, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 695/23 od 19.03.2024. godine, u sednici održanoj 05.06.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 695/23 od 19.03.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 695/23 od 19.03.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Pančevu P 1780/20 od 27.02.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe iz podneska od 20.02.2020. godine. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužilji na ime vrednosti radova na sanaciji kuće isplati 65.531,81 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 27.01.2020. godine do isplate, a u preostalom delu od dosuđenog iznosa na ime naknade materijalne štete do traženog od 131.063,62 dinara tužbeni zahtev je odbijen. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu isplati troškove postupka od 92.961,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Pančevu Gž 695/23 od 19.03.2024. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u pobijanom usvajajućem delu. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za troškove žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20) u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava prvog ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija (stav dva).
Po oceni Vrhovnog suda uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. stav 1. ZPP, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno novo tumačenje prava. Obrazloženja pobijanih presuda u skladu su sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava iz člana 177. ZOO, jer grad kao elementarna nepogoda ne predstavlja višu silu budući da se pojava gradonosnih oblaka može u meteorološkom smislu predvideti i šteta u pretežnom delu sprečiti. Revizijskim navodima kojima se osporava osnov odgovornosti tužene u konkretnom slučaju, zapravo se osporava utvrđeno činjeničo stanje i ocena izvedenih dokaza što nije dozvoljen revizijski razlog shodno članu 407. szav 2. ZPP. Pored toga, bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu dozvoljen razlog za izjavljivanje posebne revizije.
Na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da izjavljena revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Po članu 479. stav 6. ZPP protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj parnici podneta je 19.06.2019. godine radi naknade štete, a vrednost predmeta spora je 50.000,00 dinara. Tužilja je u podnesku od 20.02.2020. godine preinačila tužbu i kao vrednost predmeta spora označila iznos od 131.063,62 dinara.
Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to je revizija tužene nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković